Autor: Zorana Pejković
Za razliku od kolega s drugih evropskih fakulteta, studenti u Srbiji obično završavaju fakultet prepuni znanja, vrlo često i nepotrebnog znanja, ali bez dana prakse i sa veoma retkim ili nikakvim ponudama za zaposlenje.
Sa jedne strane, dobijamo nedovoljno kvalitetan – pun znanja, ali ne i radno sposoban – kadar; sa druge, taj isti kadar se usred studija ili odmah po završetku odlučuje da ode iz zemlje, jer u njoj nema posla, ili, ako ga ima, studenti nisu dovoljno kvalifikovani za isti. Kako rešiti ovaj problem?
Problem nastaje onda kada shvatimo koliko, u stvari, ulažemo u obrazovanje – i vremena i novca, a koliko na kraju dobijamo.
Najrazvijenije zemlje imaju drugačije koncipiran obrazovni sistem, usmeren ka sticanju iskustva, ka profesionalnom usavršavanju i pravljenju karijernog plana.
A u Srbiji: zabrinjavajući podaci…
Program univerzitetske radne prakse za studente završnih godina beogradskih fakulteta traje svega četiri meseca, a učešće je omogućeno samo za 268 studenata, koji će svoju praksu obavljati na nekoj od 196 različite pozicije u 22 beogradska preduzeća, 12 organizacionih jedinica Gradske uprave, 6 ustanova kulture i 10 opština Grada Beograda.
U razvijenim zemljama visoke strukovne škole stavljene su u prvi plan
U razvijenim zemljama budući studenti se u mnogo većem broju opredeljuju za visoke strukovne studije, nego li za akademske studije. Studenti visokih stručnih škola su bolje pripremljeni za rad u poslovnoj sferi nego studenti akademskih studija.
U Nemačkoj, na primer, postoji 355 visokoobrazovnih institucija priznatih od strane države, raspoređenih širom države. One nude mogućnost pohađanja 13.500 studijskih programa. Od toga trenutno postoji 167 viših stručnih škola. Mnoge u samom nazivu imaju i dodatnu oznaku na engleskom jeziku – University of Applied Sciences, što znači da je reč o Univerzitetu primenjenih nauka, čija je osnovna karakteristika usredsređenost na praksu i buduću poslovnu karijeru.
Studijski savetnik Wolfgang Loggen sa Rajnovestfalskog tehničkog univerziteta (Rheinisch-Westfälische Technische Hochschule) savetuje: „Budući studenti bi trebalo da okuse nastavnu atmosferu kako univerziteta, tako i više škole”. Tek onda se može videti koja opcija lično bolje odgovara.
Intenzivna praksa je rešenje
Ukoliko želimo da dobijemo ne samo školovane, nego i radno sposobne kadrove, onda studije treba da budu bazirane na praktičnoj primeni znanja, što podrazumeva da sve vreme tokom studiranja studente treba pripremati za konkretne poslovne zadatke. Stručne visoke škole su pravo rešenje za realizaciju ovog plana.
Predavanja na visokim stručnim školama pružaju studentima uvid u tokove, način rada i očekivanja koja poslodavci imaju u odnosu na svoje zaposlene. Redovna praksa ima za cilj da zaokruži naučni i praktični angažman studenata tokom celokupnog školovanja.
Većina univerzitetskih smerova proučava nastavne predmete uglavnom s teoretskog aspekta, dok se na visokim strukovnim školama predmeti brže i praktičnije usvajaju.
Stručna praksa je neophodna iz mnogo razloga. Organizovanje prakse u Evropi i Svetu pokazalo je da država ima koristi zbog povećanja efikasnosti i smanjenja troškova uvođenja u posao, dok preduzeća dobijaju mlade obrazovane ljude za niže nadnice i stiču mogućnost da angažuju praktikante, koji se dobro pokažu na poslu.
Manje grupe – efikasnija nastava
Grupe na visokim strukovnim školama su, po pravilu, manje u odnosu na one na fakultetima, pa je nastava u mnogo većoj meri interaktivna i produktivna.
Na akademskim studijama, pogotovo kod onih veoma popularnih, na predavanjima bude i preko stotinu ljudi, što nastavu vrlo često može učiniti potpuno neefikasnom.
Profesori visokih strukovnih škola imaju šire radno iskustvo
Dr Katharina Ceyp-Jeorgakopolus, predstavnica Visoke škole primijenjenih nauka u Hamburgu (Hochschule für angewandte Wissenschaften Hamburg) ističe da studenti na visokim strukovnim školama brže i bolje stiču iskustvo tokom školovanja, između ostalog, zato što docenti na visokim skolama moraju kao kvalifikaciju imati najmanje pet godina radnog iskustva – od toga tri godine izvan rada na visokoj školi. Sa druge strane, na fakultetima ti preduslovi ne postoje, jer doktoranti odmah nakon promocije mogu započeti nastavno delovanje.