Autor: dr Slavko Pokorni
U klasičnom sistemu visokog obrazovanja, kakav je još uvek mnogo zastupljen u svakodnevnoj praksi, u centru pažnje obrazovnog procesa je nastavnik. Savremeni pristup polazi do toga da u centru pažnje obrazovnog procesa treba da bude student.
To ne znači da je nastavnik izgubio na značaju. Naprotiv, u ovakvom pristupu je uloga nastavnika još značajnija, ali nastavnik više ne polazi u nastavnom procesu od onog što on zna, već od onog što student treba da nauči, zna, razume, bude u stanju da radi nakon položenog predmeta odnosno završenog studija. A upravo ovo poslednje se definiše tzv. ishodima učenja (engl. learning outcomes).
Ishodi učenja se tipično karakterišu upotrebom aktivnih glagola koji izražavaju znanje, razumevanje, primenu, analizu, sintezu i evaluaciju (Blumova taksonomija nivoa saznanja). Oni treba da budu definisani pre procene opterećenja studenta (a to je u vezi sa određivanjem Evropskog sistema prenosa bodova, ESPB) u vezi sa programom ili obrazovnim delom. Ti ishodi učenja su osnova za izbor odgovarajućih aktivnosti učenja i za konzistetnu procenu opterećenja za njihovo završavanje. Dakle, ESPB je sistem bodovanja zasnovan na proračunu procenjenog vremena koje je studentu potrebno da postigne zadate ishode učenja.
Ishodi učenja moraju prvo da se definišu za studijski program, zatim za svaki nastavni predmet studijskog programa (smatra se da je dovoljno 6 do 10 konstatacija), ali i za svaki čas koji nastavnik realizuje za nastavni predmet. Upravo ovo poslednje, se još uvek retko radi. A definisanje ishoda učenja za nastavni predmet, a prema tome i za svaki nastavni čas, predstavlja odgovornost nastavnika.