3D mogućnosti u Adobe Illustratoru
Autor: mr Milosav Majstorović
Upravljanje poslovnim pocesima je tema prisutna još od industrijske revolucije. Od tada, ova oblast je posmatrana i obrađivana iz različitih uglova: ekonomskog, sociološkog, psihološkog, inženjerskog, kao i iz ugla poslovne administracije. Razlog za ovo, između ostalog, jeste i činjenica da u mnogim oblastima poslovanja: industrija, elektroprivreda, bankarstvo, administracija, osiguranja, telekomunikacije, postoje složene procedure obavljanja poslova.
Složene procedure se sastoje od niza aktivnosti koje su međusobno povezane (ulančane) sekvencijalno, paralelno, u vidu petlje ili kombinovano. U izvršavanju aktivnosti učestvuje veliki broj organizacionih delova (internih i eksternih) i izvršioca. Pored toga, mnoge aktivnosti mašine obavljaju samostalno (često su to softverski servisi) ili u njima direktno učestvuju ljudi. Da bi se aktivnosti izvršile, koristi se i generiše veliki broj raznorodnih dokumenata.
Takve složene procese treba nadgledati i voditi, što često predstavlja mukotrpan posao. To je posebno teško ako se procesi obavljaju na nestandardan način, u uslovima gde ne postoje propisane tehnološke procedure. često nije moguće pratiti proces i upravljati njime u celini, naročito kada se izvršavanje procesa pokrene na području jedne teritorije (lokacije), a zatim se njegovi delovi realizuju na području druge teritorije preduzeća. Tako nastaju „iscepkani” procesi, koji umanjuju sposobnost preduzeća da se brzo prilagođava na tehnološke i tržišne promene.
Već decenijama se prave informacioni sistemi (IS) koji pokušavaju da automatizuju poslovanje kompanija.
Delovi tih IS predstavljaju pojedinačne aplikacije, gde svaka rešava grupu srodnih funkcionalnosti (Zahtevi, Radni nalozi, Ugovori, Fakture, Dokumentacija itd.). Pri tom se nisu ozbiljno rešavali tokovi odvijanja procesa koje mogu da automatizuju ulančane pojedinačne aplikacije. Eventualno, u samim aplikacijama pravljena je logika gde se po završetku transakcije u toj aplikaciji upućivalo na sledeću aplikaciju i sledeće radno mesto koje treba da nastavi tok procesa. Ovakvim pristupom nisu mogli ozbiljno da se automatizuju procesi koji su predstavljali krupne poslovne servise (ceo niz ulančanih zadataka).
Poslednjih decenija, IT je doprineo kreiranju sasvim novih pravaca u organizaciji poslovnih procesa. U ovom kontekstu, od posebne važnosti je razvoj sistema za upravljanje poslovnim procesima (eng. Business Process Management Systems – BPMS). BPMS su generički softverski sistemi čiji se rad zasniva na eksplicitno projektovanim procesima i koji pružaju podršku u izvršenju i upravljanju operativnim poslovnim procesima.
Upravljanje poslovnim procesima (eng. Business Process Management – BPM) se može posmatrati kao proširenje tradicionalnog upravljanja radnim tokovima (eng. Workflow Management – WFM). WFM je primarno fokusirano na automatizaciju poslovnih procesa, dok BPM ima širi opseg: od automatizacije i analize procesa do upravljanja operacijama i organizacijom posla.
Sl. 1 Životni ciklus upravljanja poslovnim procesima
• Projektovanje procesa. BPM zahteva modelovanje postojećeg („as-is”) ili željenog („to-be”) procesa, tj. projektovanje procesa. Za vreme ove faze konstruišu se različite perspektive modela procesa (upravljački tokovi, tokovi podataka, organizacioni, socio-tehnički i operativni aspekti).
• Konfiguracija sistema. Na osnovu projektovanih procesa, tzv. „proces svesni”, IS se realizuju (IS zasnovani na procesima). U tradicionalnom pristupu razvoju softvera ovaj zadatak je složen i zahteva puno vremena. Danas, korišćenjem generičkih softverskih okvira i domenski specifičnih aplikacija, tradicionalni proces razvoja softvera se zamenjuje procesom konfiguracije i sklapanja (montažom) softverskih komponenti.
• Izvršavanje procesa. Izvršavanje procesa je faza aktuelnog korišćenja „proces svesnog” IS preduzeća.
• Analiza. U ovoj fazi se analiziraju projektovani i implementirani poslovni procesi, korišćenjem podataka koje BPMS generiše za vreme izvršavanja procesa. Cilj analize je adaptacija poslovnih procesa u cilju povećanja efikasnosti i efektivnosti cele organizacije (preduzeća). Pored ovoga, procese je neophodno menjati i zbog internih i eksternih promena, tj. promena u okruženju. Na ovaj način, faza analize povezuje fazu izvršenja i novog projektovanja poslovnog procesa.
Treba reći da, kao i u modelima razvoja softvera, postoji izvesno preklapanje četiri navedene faze (npr. vodopad model), i ceo proces je iterativan (npr. spiralni model).
Unazad dvadeset godina, razvijeni su mnogi softverski sistemi u cilju podrške fazama upravljanja poslovnim procesima. Oni svoje zadatke ispunjavaju sa manjim ili većim uspehom. Savremeno poslovanje karakterišu krupne i česte promene, koje iziskuju promenu i poslovnih procesa kojima se poslovanje realizuje. Da bi lakše upravljale ovim promenama, kompanije sve češće menjaju tradicionalne, funkcionalno orijentisane forme organizacije u procesno orijentisane. Ovim, fleksibilnost i efikasno upravljanje poslovnim procesima postaje od esecijalne važnosti za organizacije. U ovom kontekstu, adekvatna primena postojećih softverskih sistema za upravljanje poslovnim procesima, kao i razvoj njihovih novih funkcionalnosti, danas predstavlja novi izazov.
Autor: mr Milosav Majstorović
Povezane vesti