Novi privredni ambijent i uskoro otvoreno tržište sa EU donosi neophodnost brzih i radikalnih izmena u obrazovni proces. S obzirom na dinamičnost poslovnog okruženja postindustrijskog sveta, svest da studenti moraju, pre svega, da nauče rešavanje poslovnih problema na kreativan način trebalo bi da bude na prvom mestu pri postavljanju ciljeva strategije i taktike nastavnog rada u visokom obrazovanju.
Kao odgovor na ovaj zahtev neophodno je da budu napravljeni priručnici za interaktivnu nastavu kako bi profesori, primereno svom predmetu, bili u prilici da izaberu metodu unapređenja znanja, kao i onu metodu koja najviše odgovara konkretnoj studentskoj grupi, koju će studenti rado prihvatiti i od iste imati najviše koristi. Jedan od proverenih oblika interaktivne nastave su tzv. kreativne radionice, kojima je cilj upravo osmišljavanje originalnog pristupa u traženju rešenja za konkretan poslovni problem.
Kvalitetna primena kreativnih radionica kao oblika interaktivne nastave sa studentima je zahtevan zadatak. To se, pre svega, odnosi na proces pripreme i motivisanja studenata da koncentrisano i posvećeno učestvuju u svim fazama izrade rešenja za postavljeni poslovni problem. Logično je (i to bi trebalo uvek pretpostaviti) da izrada kreativnog rešenja za poslovni problem studentima deluje frustrirajuće, zbog njihovog skromnog iskustva i nedovoljnog znanja.
Zbog navedenih uvodnih problema studenata, od presudne je važnosti za organizatora kreativne radionice da težina zadatka bude primerena sposobnostima i potencijalima grupe sa kojom se radi. Za profesora (organizatora) koji je odgovoran za uspešnost ovakvog zahtevnog oblika nastave bitno je da upozna svakog člana grupe i uveri se u njegove stručne i karakterne osobine. Dinamika i stručnost rada unutar grupe u potpunosti zavise od ovih osobina i veštine komponovanja timova.
Kod postavljanja zadatka mogući su sledeći pristupi posle podele studenata u grupe:
a) sve grupe rade isti zadatak i takmiče se u kvalitetu rešenja;
b) grupe imaju različite zadatke, ali rad se odvija u interakciji, i to u dve faze: u prvoj fazi grupe rade samostalno i pripremaju rešenja zadatka, a u drugoj fazi, zajedno sa drugom grupom, izvode svoj deo programa (npr. zadatak je organizacija konferencije za medije: prva grupa je organizator konferencije, a druga grupa su novinari).
Postoje i opšta pravila rada na kreativnim radionicama koja bi studentima trebalo predočiti u pripremnoj fazi. Osnovni metod rada kreativnih radionica oličen je u duhu engleskog naziva brainstorming (oluja u mozgu). U nastavku i u rezimeu nalazi se jedan od mogućih primera važnih saveta za kreativni rad u grupi.
SAVETI ZA KREATIVNI RAD U GRUPI
Brainstorming pre svega znači:
KAŽITE SVE ŠTO VAM PADNE NA PAMET!
- Negujte grupni duh – budite TIM – dajte ime vašoj agenciji
- Opustite se – dobro raspoloženje je neophodno za dobru kreaciju
- Kritiku ne primajte lično, pretpostavite da su kolege dobronamerne;
- Diskutujte o tuđim idejama, ali uvek krenite sa pohvalom!
- Eliminišite nezdravi kriticizam – NE BUDITE IDEA KILLER!
- Shvatite sve kao zabavu – kreacija je, pre svega, IGRA.
- U prvoj fazi razigranost novih ideja – u završnoj fazi sistematičnost i kompetentni izbor konačnih ideja za rešenje postavljenih zadataka.
Ako bismo pokušali da navedemo šta je ono najvažnije što čini jednu kreativnu radionicu uspešnom, teško da bismo mogli izdvojiti jednu stvar. Ipak, očigledno je najvažniji jedan proces sa više faza – p r i p r e m a. Dobra priprema podrazumeva: konkretno postavljen projektni zadatak, upoznavanje sa studentima – učesnicima, formulisanje eksperimenta kao pripremne faze celokupne radionice, postavljanje opštih i konkretnih ciljeva kreativne radionice, određivanje teme i taktike rada, i posebno značajno: određivanje faznih i konačnih kontrolnih metoda u evaluaciji postignutih rezultata.
Prof. dr Slavko Kovačević, ITS