
U svetu brzih promena i digitalne komunikacije, društvene mreže su postale ključni alati za razmenu informacija i izražavanje identiteta. U tom kontekstu, rad dr Jovane Tošić, profesora strukovnih studija, pruža novo viđenje uloge korisnika društvenih mreža kao kustosa arhitektonskih arhiva. U naučnom članku objavljenom u prestižnom časopisu AM Journal of Art and Media Studies, Tošićeva analizira koncept digitalnih mini arhiva kroz prizmu Instagram profila, ističući kako ovi digitalni prostori ne samo da čuvaju arhitektonsku istoriju, već i oblikuju naše razumevanje budućnosti arhitekture.
Složen odnos između arhivara i korisnik
Dr Jovana Tošić istražuje značaj digitalnih mini arhiva, koji se manifestuju kao Instagram profili, bilo javni ili privatni. Njena analiza oslanja se na interpretaciju arhiva Žaka Deride, koja naglašava složen odnos između arhivara i korisnika. U ovom slučaju, korisnici društvenih mreža preuzimaju ulogu arhivista, sadržaj koji uključuje fotografije, video-zapise i citate koji se odnose na arhitektonsku istoriju. Ovaj pristup omogućava im da postanu tumači referenci iz prošlosti, donoseći nova značenja i interpretacije.
Tošićeva postavlja hipotezu da korisnici društvenih mreža ne samo da čuvaju arhitekturu, već i oblikuju njenu budućnost kao kustosi. Kroz analizu raznih Instagram profila, ona istražuje kako se sadržaj prezentuje na inovativan način, povezujući istorijske izvore sa savremenim kontekstima. Takođe, ona se oslanja na teoriju utopije u arhitekturi Natanijela Kolemana, ističući vezu između arhitektonske utopije i digitalnih mini arhiva. Ovi arhivi omogućavaju fleksibilnost i otvorenost prema promenama, što doprinosi utopijskom potencijalu arhitekture.
Jedna od ključnih tačaka u ovom istraživanju je transformabilnost sadržaja u digitalnim arhivima. Korisnici društvenih mreža postaju kolekcionari razlika, stvarajući heterogene i kolažirane sadržaje koji ne pripadaju samo jednoj kategoriji. Ova inkluzivnost i otvorenost za različite interpretacije omogućavaju stvaranje eksperimentalnih projekata sa utopijskim potencijalom. Međutim, postavlja se pitanje: da li digitalni mini arhivi doprinose oblikovanju kolektivnog sećanja, ili pak biraju koje delove arhitektonske istorije treba zaboraviti?
Značaj digitalnih mini arhiva i uloga korisnika
Dr Jovana Tošić kroz svoj rad osvetljava značaj digitalnih mini arhiva i ulogu korisnika društvenih mreža kao kustosa arhitektonske utopije. Ovaj fenomen ne samo da menja način na koji pristupamo arhitektonskoj istoriji, već i otvara nova pitanja o selekciji i interpretaciji arhitektonskih narativa. U vremenu kada su informacije lako dostupne, važno je kritički razmotriti kako digitalni sadržaji oblikuju naše razumevanje prošlosti i budućnosti arhitekture. U tom smislu, savremeni arhitektonski diskurs mora prepoznati potencijal ovih novih oblika arhiva, dok istovremeno ostaje svestan njihovog uticaja na buduće arhitektonske trendove i oblikovanje kolektivnog identiteta. Ovde možete pročitati ceo rad
Profesorki dr Jovani Tošić želimo puno uspeha u daljem radu!