Autor: prof. dr Miroslav Radosavljević
Svedoci smo (a i mnoge analize pokazuju) činjenice da je naš obrazovni sistem orijentisan na reprodukciju, a manje na primenu stečenih znanja. Kako učiti i kako usvojiti znanja koja će biti upotrebljiva? Tokom studiranja studenti stiču znanja primenom različitih metoda učenja. Najefikasniji način učenja je primenom onih metoda gde se koristi celokupna motorika studenata.
Reprodukcija gradiva studenata je višestruko loša praksa u visokoškolskoj nastavi, ali je često nužno zlo uslovljeno lošom (najčešće nikakvom) materijalno-tehničkom bazom nastave.
Sticanje znanja, a pogotovo njihova primena, jeste teška, dugotrajna i zahteva angažovanje pre svega studenata, profesora, ali i menadžmenta škole. Za studente se podrazumeva učenje koje ostavlja dublje tragove u memoriji korišćenjem metoda istraživanja, praćenje trendova, objašnjavanje problema, što podrazumeva dosta provedenog vremena nad knjigom.
Profesori bi u nastavi trebalo da primenjuju različite nastavne oblike koji studente stavljaju u poziciju subjekta, da ih motivišu, ali i usmeravaju na sistematičnost u radu, da omoguće česte vannastavne aktivnosti (konsultacije) i da koriste savremena nastavna sredstva.
Škola kao institucija ima obavezu da sve te potrebe studenata i profesora koordinira i da omogući materijalno-tehničku bazu za realizaciju istih.
U ovom prikazu želi se potencirati jedan vid nastavnih oblika koje studentima omogućava primenu različitih vidova angažovanja koja ostavlja trajna znanja – izrada seminarskih radova.
Seminarski rad spada u grupu stručnih radova sa ciljem da se obradi jedan deo – segment oblasti koji zahvata predmetna oblast. Sam cilj seminarskog rada može biti postavljen na različite načine i na različitim saznajnim nivoima. Takođe, kroz izradu rada mogu se postaviti i drugi ciljevi koji se ne prikazuju u samom radu, ali koje nastavnik ima na umu pri definisanju teme, a ostvaruje ih usmeravanjem studenta ka određenim oblastima i nivoima detaljnosti obrade pojedinih segmenata teme.
Seminarski rad student bi trebalo sam da uradi, uz uvažavanje i praćenje nastavničkih sugestija, ali i uz konsultacije sa kolegama, stručnjacima iz predmetne oblasti, kao i istraživanjem različite vrste literature, praćenjem internet stranica koje se bave navedenom problematikom i tako dalje. Na ovaj način student stiče iskustvo u pripremi za pisanje stručnih, a u kasnijim periodima i naučnih dela.
Na početku, pre pisanja prvog seminarskog rada, student bi morao da se upozna sa sadržajem i funkcijom istog, mestu gde pripada, obimu, ali i načinima na koji se postižu postavljeni ciljevi. Zbog toga je neophodno da se pre svega pročita Uputstvo za izradu seminarskih radova sa studentskog portala škole radi prihvatanja oblika i obima rada. Ovaj prvi korak ima višestruko značenje: shvata se značaj rada, upoznaju se tehnički detalji izrade, otkriva se struktura rada…
Sama izrada rada podrazumeva istraživanje teme, u šta spada: pretraga literature (časopisi, knjige, skripte, članci…), web stranica, ali i rečnika stručnih izraza u datoj oblasti, dostignuća, poznatih iskustava u vezi sa primenom rešenja iz tr oblasti i tako dalje. O temi se prikupi mnoštvo materijala i informacije koje su različite po sadržaju, pristupu, nivou detaljnosti, aspektu prikaza i slično.
Studenti se susreću sa problemom, šta i na koji način izdvojiti, a posebno kako sve to u seminarskom radu prikazati. Ova faza je najteža i često studente odvraća od daljih koraka, jer im se čini da je problem preveliki.
U takvoj situaciji studenti treba da se fokusiraju na cilj rada, postavljanje zadataka, čijim rešavanjem će se ostvariti postavljeni cilj i odrediti granice rada. Ovaj način pristupa podrazumeva definisanje nivoa opštosti (detaljnosti) kojim se navedena tema želli obraditi. Naravno, pri pisanju prvog seminarskog rada sva navedena pitanja koja treba rešiti izgledaju nerešiva. U tom slučaju je najbolje konsultovati nastavnika da bi se krenulo u realizaciju rada.
Najbolji način da se reše nepoznate situacije u izradi seminarskog rada jeste taj da se krene sa izradom poznatih celina primenom jasnih principa. Kada se obrade takvi delovi, obično se javljaju ideje kako rešiti manje poznate celine, dok se na samom kraju oblikovanja rada treba hvatati u koštac sa potpuno nepoznatim celinama. Ukoliko je student prelomio rad određujući njegov sadržaj i granice, u sledećoj fazi pristupa jezičkom i stručnom oblikovanju. Cilj ove faze jeste da se stil pisanja pojednostavi, a čitaocima rada olakša shvatanje sadržaja.
Na samom kraju se pišu uvod i zaključak, koji predstavljaju najvažnije delove, pošto su to fizičke granice rada, pa čitaoci često samo na osnovu uvoda ili zaključka odlučuju da li će rad čitati ili ne.
Iskustveno gledano, ako je student uradio sve pripremne radnje, seminarski rad će biti dobar i upotrebljiv. Sugestijama nastavnika student u ponovnoj analizi popravlja, ali i sistematizuje svoja znanja klasifikujući ih na način kako je to urađeno u navedenoj stručnoj oblasti. Upravo ova faza za studente predstavlja prihvatanje vrednosti struke koje duže ostaju u memoriji, ali i znanja koja se mogu primeniti, s obzirom na to da je prilaz obrađivanom problemu sistematičan, strukturiran i kritičan. Ovakvim načinom stiču se uslovi za jednostavnije prihvatanje novih znanja u toj oblasti.
Izrada seminarskih radova je dobar preduslov za pisanje drugih obimnijih stručnih radova, a pre svega završnih – diplomskog, ali i pisanja naučnih radova u kasnijim fazama obrazovanja. Iskustva i znanja stečena izradom seminarskih radova biće osnova za obavljanje svakodnevnih poslova na radnom mestu, a pre svega za pisanje različitih vrsta izveštaja, prikaza, obrazloženja. Pisanjem stručnih radova studenti poboljšavaju svoju pismenost, jačaju sposobnost pronalaženja i prikaza činjenica, ali i sposobnost da uvere čitaoce u logičnost i tačnost pisanih iskaza.
Mali broj studenata prilikom izrade seminarskih radova pribegava nedozvoljenim radnjama kao što je plaćanje drugim licima da im pišu radove ili pak preuzimanje tuđih, već objavljivanih. Ovakvi načini nemaju nikakvog efekta na sticanje stručnih znanja, ali zato ima višestruko loših posledica. One se ogledaju u dodatnim materijalnim troškovima školovanja, u mogućnosti da se zarade sankcije koje škola propisuje u ovakvim uslovima, u bezobzirnosti, u oglušavanju na nastavničke sugestije i u nizu drugih. Očito da u ovu grupu spadaju studenti koji formalno stavljaju ispred suštinskog, što će u budućoj stručnoj praksi sigurno predstavljati nedostatak, pa i izvor trauma u izvršavanju svakodnevnih stručnih poslova na radnom mestu.
različite nastavne oblike