TRIZ, akronim za teoriju inovativnog rešavanja problema, jeste metod koji omogućava podsticanje kreativnog rešavanja problema integracije bezbednosti sistema, zasnovan na skupu podataka dobijenih iz baze iskustvenih rešenja i funkcionisanja sličnog sistema. Jedan od osnovnih ciljeva TRIZ metoda je uklanjanje protivrečnosti u stvaralačkim rešenjima.
Sistem obrazovanja je jedan od najkompleksnijih društvenih sistema opterećen višestrukim protivurečnostima. Protivrečnosti u sistemu obrazovanja su želje roditelja naspram mogućnosti dece, želje nastavnika naspram mogućnosti obrazovne ustanove, i dr., tako da treba predstaviti susret obrazovnih zahteva društva za poboljšanje kvaliteta obrazovanja naspram pisanja novih planova obrazovanja, poboljšanjem tehničkih resursa društva.
Pre pojave TRIZ metode, rešenje nekog specifičnog problema se tražilo istog trenutka, ispitivanjima i ispravljanjem neminovnih grešaka. U sadašnjim uslovima jasno je da bi takvi, stari modeli u sprezi sa dobrom praksom funkcionisali neefikasno u novim sredinama uz značajno povećanje rizika.
Iz navedenih razloga vlasnici poslovnih sistema se sve češće odlučuju za kupovinu licence aplikacija koje se nude na tržištu. U ovakvim okolnostima inženjerima informatike se otvara mogućnost da administriraju u uvođenju, korišćenju i obuci zaposlenih na tim aplikacijama, što će, najverovatnije, i u budućnosti biti sve izraženije.
Utvrđeno je da naučnoj literaturi nedostaje metoda stvaralaštva novih rešenja i zato TRIZ metoda koristi princip PONOVLJIVOSTI.
TRIZ istraživanje započinje hipotezom da ne postoje univerzalni principi nalaženja kreativnog rešenja za svaki problem zasnovan na bazi inovacija i naprednih tehnologija. TRIZ metod je zasnovan na sledećim principima:
- Neko negde već ima rešenje za ovaj ili sličan problem.
- Kreativnost se u današnje vreme zasniva u nalaženju rešenja i njegovom prilagođavanju razmatranom problemu.
TRIZ metoda identifikuje fizičke kontradiktornosti koje predstavljaju direktno suprotstavljanje dvema vrednostima za isti parametar koji formuliše obrazovni sistem i tehničke kontradiktornosti koje predstavljaju takve situacije u kojima poboljšanje parametra A vodi pogoršanju parametra B.
U obrazovnom sistemu nastaju takođe i organizacione kontradiktornosti. Rešavanjem organizacionih kontradiktornosti dolazimo u situaciju da treba da ponovo rešimo fizičke ili tehničke kontradiktornosti. TRIZ metod predlaže da se izbegnu metodi iscrpljivanja upotrebom matrice kontradiktornosti u rešavanju problema tehničkih kontradiktornosti. Pod matricom kontradiktornosti podrazumeva se skup osobina obrazovnog sistema koje, pojedinačno ili u sadejstvu, utiču u kontradiktornosti jedna sa drugom na produktivnost kao konačnu meru efikasnosti obrazovnog sistema. Osnova ove metode je zasnovana na analizi propisa iz oblasti obrazovanja i analizi izveštaja i iskustava tokom ciklusa obrazovanja.
Metodu TRIZ sačinjava pet koraka koje primoravaju korisnika da savlada prisutna psihološka predubeđenja strukturiranim pristupom pomoću divergentnog načina razmišljanja o problemu, što je tipično pri nalaženju ideja u vezi sa tekućim problemom, i to su:
- Određivanje i definisanje problema;
- Preformulisanje problema u smislu kontradikcija;
- Formulisanje tehničkih kontradiktornosti korišćenjem matrice 40 karakteristika;
- Potraga za analognim rešenjem iz matrice 40 principa;
- Određivanje konačnog kreativnog rešenja.
Osnovna posledica ljudskog razvoja je porast količine informacija koje treba preneti sa jedne generacije na drugu. Pedagogija, nauka o obrazovanju, kao način za prenos informacija na pokoljenja je poboljšavana tokom evolucije čoveka. Osnovni uslovi za kreativan rad su: zavisnost pojedinačnih rezultata rada od iskustva, intuicije, snage volje, oslobođenost rada od instrukcija u pogledu načina, redosleda i rokova, neizvesnost odnosno postojanje problema koji se ne mogu rešiti poznatim metodama i mogućnost takmičenja sa drugim u cilju podizanja nivoa postignuća.
Pretpostavlja se da kreativnost u obavljanju obrazovnih aktivnosti ima istu ulogu kao i vitamini u zdravlju čoveka: potrebna je samo mala količina, bez njih u potpunosti nastaju bolesti i smetnje u razvoju. Identično sa vitaminima, nedostatak kreativnosti je posebno opasan za mlade osobe u razvoju. Osobe uključene u proces obrazovanja stvaraju naizmenično pozitivne i negativne stimulanse. Kada postoji kreativna komponenta u obrazovanju, za ostvarenje postizanja rezultata i pobede, govori se o samopouzdanju osobe. Kreativnost se najčešće kod dece uključuje slučajno, pod uticajem roditelja ili prosvećenog učitelja i najčešće se uključuju ona deca koja su na neki način unapred voljna da se kreativno angažuju. I sàmo učešće deteta u takmičenju predstavlja neophodne uslove za prvi uspeh. Uspeh nastao kao rezultat lakog dobitka, ne stvara jaku povratnu informaciju kod pojedinca, dok uspeh nastao prevelikim teškoćama može otuđiti dete i smanjiti mu želje i stvaranje novootkrivenog. Postizanje rezultata neophodnih za uspeh je moguće kada učitelj vodi kreativne sposobnosti deteta i primenjuje teoriju rešavanja problema inovativnim putem.
Glavna tvrdnja kreativne pedagogije je da „učenje treba da bude zabava“. Prvi koraci u svakom obrazovanju predstavljaju asimilaciju novih znanja, poredeći ih sa postojećim znanjima i idejama, otkrivanje i rešavanje protivrečnosti, određivanje nedostajućih delova, objašnjavanja sumnje sa ciljem formulisanja pitanja i dr. Ovo je tipično za kreativni proces i ono što ga čini tako privlačnim. Tokom sledeće faze obrazovanja, asimilacija novih ideja ustupa mesto pamćenju koje predstavlja nekreativan proces, međutim, čak i memorisanje može da postane atraktivnije uključivanjem, s vremena na vreme, elemenata kreativnosti.
Najmoćnije sredstvo za kreativno obrazovanje su igre. Igre imaju sve komponente stvaralaštva, pružaju učesnicima složenu strukturu sastavljenu od asimilacije raznih vrsta znanja, praktičnih veština i razvoja, psiholoških veština, intelektualnih veština i dr. Igre su orijentisane na obuku i zadovoljstvo svih osnovnih ljudskih potreba, omogućavaju mladima da prihvate ogromnu količinu informacija potrebnu za orijentisanje u svom okruženju. U poslednjih nekoliko decenija, metode obrazovanja na osnovu igre, uključujući kompjuterske igre, postaju uobičajena stvar. Međutim igre imaju jedan opšti nedostatak: nedostaje im osnovni element – nastavna metodologija za kreativno istraživanje.
Učenik mora da na sopstven, kreativan način generalizuje i prepoznaje što se može značenjem, a ne pamćenjem. Nije poznato kojim psihološkim i fiziološkim mehanizmima je obavljen kreativni rad, ali zna se da je to forma kreativnih elemenata razmišljanja učenika. Nažalost, ovi prirodni mehanizmi opažanja kreativnog deteta kasnije u životu skoro su u potpunosti potisnuti. Glavni razlog za potiskivanje kreativnih sposobnosti učenika je najverovatnije nepostojanje uslova potrebnih za jačanje i razvoj ovih sposobnosti, kao i nedostatak kreativne stimulacije od strane roditelja i nastavnika. Iz razloga odgovornosti za javni red i mir, društvo instinktivno plaši decu koja su suviše kreativna. Takva deca su nepredvidiva i često sklona razbijanju tradicija, discipline i dr. Pri formiranju kreativne osobe usmerene potrebama i ciljevima, treba imati na umu da ta osoba može da iskomplikuje život, da poveća nivo stresa i dr. Skoro svako ko je pohađao redovnu osnovnu školu može da se priseti neke vrste učeničkih/studentskih pobuna protiv učitelja ili protiv obrazovnog sistema u celini. To je instinktivna borba pojedinaca protiv neizbežne depersonalizacije usled masovne pedagoške proizvodnje. U radu sa decom različitog uzrasta, uverili smo se da gotovo svi imaju negativan stav prema pedagoškim metodama roditelja ili nastavnika.
Većina školskih nastavnih planova se zasniva na ličnim iskustvima njihovih stvaralaca, a ponekad su zasnovane i na predrasudama, kao što su mišljenja o tome kakva sve znanja treba da poseduje kulturan čovek. Neophodno je da se razvije drugačiji pristup predavanjima u obrazovanju, na osnovu specifičnosti informacija i znanja kao što su:
- specifične informacije: informacije koje se odnose na specifične probleme,
- nespecifične informacije: znanje i veštine koje su široko rasprostranjene i koristi ih većina ljudi u različitim situacijama.
Bez opsežnih istraživanja nemoguće je podeliti sve znanje i informacije na osnovu svojih specifičnosti i potrebnih mogućnosti pojedincu u budućnosti. Ispostavlja se da je mnogo od onoga što obuhvataju nastavni planovi i programi u školama beskorisno i da će puno novih predmeta biti uključeno u buduće programe. Neki od tih programa su:
- Informacije i veštine potrebne za opstanak, zdravlje i sposobnost za rad,
- Informacije i veštine potrebne za društveni život,
- Razmišljanje o veštinama,
- Sposobnost za rad sa bazama znanja,
- Baze znanja,
- Veštine ručnog rada
Osobenosti TRIZ metode i razmišljanja
Analizirane su osobenosti razmišljanja učenika. Rezultati istraživanja su bili zapanjujuća sličnost između razmišljanja deteta i TRIZ-načina razmišljanja.
Razmišljanje odraslih | Razmišljanje deteta | TRIZ razmišljanje |
Strah od protivrečnosti, prisutna tendencija izbegavanja objašnjenja u svojim argumentima. | Neosetljivost na protivrečnosti, odsustvo tendencije izbegavanja objašnjenja u svojim argumentima | Naklonost prema protivrečnostima, traženje kontradikcija u problemima. Razumevanje za otkrića i formulisanje očiglednih kontradikcija predstavljaju korak ka njegovom rešavanju. |
Neorganizovana kombinacija različitih vrsta zaključaka, primenjenih pogrešno. | Tranzicija – zaključivanje iz pogrešne tačke gledišta sa stanovišta klasične logike, zaključci zasnovani na premeštanju jednog specifičnog problema u drugi specifični problem. Prirodna, urođena sposobnost donošenja intuitivnog zaključka. |
Zaključci analognim premeštanjem ideja, rešenja od jednog različitog sistema, različitog nivoa uopštenosti na drugi sistem kombinovanjem indukcije, dedukcije i premeštanja. |
Kombinacija logike, razmišljanja i prirodne intuicije. Zakon poslušnosti – upotreba intuitivnih znanja. |
Stvaranje zakona – spontano pretraživanje i razvoj intuicije. | Kombinacija logičnog razmišljanja i namere formira intuicije. |
Rešavanje problema jednim udarcem pomoću moždane oluje, povlačenje u slučaju neuspeha. | Zamenjivanje problema – ukoliko dete nije u stanju da reši neki problem, ono će namerno izmeniti uslove i pravila pre nego što će rešiti problem, tako da je to moguće rešenje za njega. | Razvoj zakonitosti shodno pretraživanju i usmeravanje intuitivnih zakonitosti. Zamena problema drugim, koji se može rešiti po određenim pravilima. |
TRIZ metoda u sistemu obrazovanja
Upoređivanjem načina razmišljanja odraslih, dece i TRIZ metode dolazi se do zaključka, koji je i danas tema rasprave u svetu obrazovanja, da zdravo dete može razviti kreativne sposobnosti u bilo kojoj oblasti ljudske aktivnosti. Samo neki će ih sačuvati u većoj ili manjoj meri, tako da nije slučajno što se kreativne sposobnosti često poklapaju sa infantilizmom.
Matrica kontradiktornosti
Autor TRIZ metode identifikovao je četrdeset osobina – pojava i povezao faktore stvarajući sledeće modele tehničkih kontradiktornosti. Predstavljeni deo tabele inovativnih osobina – videti http://www.triz40.com/TRIZ_GB.php – sadrži i međudejstvo između ovih pojava.
Ovaj metod razmatra uticaje inovativnih osobina, za svaki problem koji se uoči na normalizovanom sistemu. Normalizovani sistem predstavlja sistem koji obavlja određenu funkciju sa ulaznim podacima oblika informacije, dok svaka naredna ulazna informacija u obrazovni sistem predstavlja paralelnu funkciju.
Prema rezultatima istraživanja, koji čine broj rešenih slučajeva reprezentativnim uzorkom, stepen efikasnosti matrice kontradiktornosti u obrazovanju je iznosio 59%.
Kontradiktornosti dokazuju, da je kreativnost više nego umetnost. Procenjuje se da primena načela klasične TRIZ metode postaje neophodna, ali ne i dovoljna da bi bila deo „sistematskog razvoja obrazovanja za stvaralačku diskusiju“. Težište budućeg istraživanja treba da bude traženje nove matrice koja će sadržati određenu verovatnoću pojave „najboljeg“ inovativnog principa i uticaja istog na traženo rešenje. U tom smislu treba pomenuti razvoj matrice četiri najuticajnije osobine, matrice 2003, kao i matrice odlučivanja.
Pročitajte više o ovome :
http://www.triz.co.uk/?gclid=CIewhPHmqscCFfQatAodd_0CDQ
Autor: Prof. dr Nebojša Stefanović