
Nekoliko inovacija i poboljšanja kamera mobilnih telefona je u poslednje vreme značajno privuklo pažnju kako laika, tako i poznavalaca fotografije najrazličitijih nivoa iskustva. Koliko suštinskih poboljšanja donose ove inovacije i da li su to olakšice za laike ili korisni alati i za napredne korisnike na ovom polju? Jedna od popularnijih novina je primena takozvanih „Dual Lens“ kamera. Ova novina je izazvala pravu pomamu i različiti proizvođači su požurili da je primene na svoje nove modele, ali su koristili i kombinovali različite prednosti ovakvih kamera na različite načine, kako bi postigli raznovrsna poboljšanja, uglavnom na polju oštrine, prikaza tekstura, redukcije šuma, ali i procene prostora i simuliranja male dubinske oštrine i popularnog boke efekta…
Dual Lens bi u bukvalnom prevodu značilo dvostruka sočiva, ili dvostruki objektiiv, ali to ne bi bio sasvim adekvatan naziv, jer je stvar nešto kompleksnija – ovo su svakako kamere sa dva seta sočiva, dva objektiva različitih karakteristika, ali i dva senzora iza tih sočiva, koje mogu raditi kako nezavisno, tako i udruženo, u postizanju nekih rezultata koji su do sada za kamere mobilnih telefona bili nedostižni.
Kako bismo razumeli doprinos ovih inovacija, prvo bi trebalo objasniti neke osobine i ograničenja ovako malih kamera. Kamere mobilnih telefona su od trenutka kada su se pojavile na tržištu velikom brzinom zamenile dotadašnje tzv. kompaktne aparate. Ovo su aparati takođe poznati pod imenom „Point and Shoot“ – primarno konstruisani za jednostavne snimke i laku upotrebu, koji ne zahtevaju posebna podešavanja, mada većina njih ima tu mogućnost. To su modeli zgodni za sve koji sebe ne smatraju dovoljno vičnim na polju fotografije, ali isto tako zgodni i za teren, brzu, laku i neprimetnu upotrebu i kod onih veštijih.
Njihovi naslednici, integrisani u mobilne telefone, nasledili su ove prednosti, kao i neka ograničenja. Male dimenzije ovakvih kamera su uslovile umanjenje senzora, kao i objektiva, što se direktno odražava na veličinu i kvalitet snimka. Senzor je značajno manji nego kod profesionalnih i poluprofesionalnih aparata, što se odražava na veličinu snimka i količinu zabeleženih informacija na toj površini, prikupljeno svetlo, oštrinu detalja, tekstura i, u nedostatku svetla, pojavu digitalnog šuma itd. U ovom smislu, Dual Lens kamere pokušavaju da postignu neke od karakteristika velikih senzora – inteligentno udružujući snage dva mala. Oni su u prostom zbiru zapremina i dalje dovoljno malih dimenzija da se bez problema pakuju u svog tananog domaćina, ali udružuju svoje atribute i ostvaruju značajan napredak u kvalitetu snimaka, napravljenih pri lošijim svetlosnim uslovima. Različiti proizvođači kombinuju različite atribute i pristupi se razlikuju od modela do modela.
Samo dupliranje senzora automatski duplira količinu svetla i količinu informacija po pikselu. Inovativni softveri dodatno poboljšavaju situaciju, npr. Corephotonics’ softver u realnom vremenu upoređuje piksele jedne kamere sa odgovarajućim pikselima druge i koristi analizu scene da detektuje koji pikseli su bliži istini, što za rezultat ima značajnu redukciju šuma, sa očuvanjem detalja i jasnom slikom koju bismo dobili sa jednim značajno većim senzorom.
Huawei je već poznat po tome što je iskoristio kombinaciju RGB (kolor) kamere i monohromatske (crno-bele) da postigne dobre rezultate. Ovakva kombinacija bi trebalo približno da utrostruči ili čak da učetvorostruči količinu prikupljenog svetla i informacija, jer već kamera sa dva kolor senzora prikupi dva puta više svetla od kamere sa jednim senzorom, a ova monohromatska kamera nema tzv. Bajerove (Bayer) filtere za boju ispred svog monohromatskog senzora, pa bez tih filtera propusti više svetla nego kolor kamera i dodatno povećava svetlo u aparatu i, samim tim, sve bitne informacije o tonalitetu snimka, dok drugi – kolor senzor i dalje prikuplja informacije o koloritu. Ovi modeli i pri slabom osvetljenju mogu veoma dobro da zabeleže teksture i oštrinu detalja, ali će možda imati malo problema sa beleženjem realnih boja motiva.