
U doba interneta i moderne tehnologije učenicima je sve teže održati koncentraciju i motivisati ih za rad. Ako uzmemo u obzir činjenicu da, dok gledaju televiziju, deca menjaju kanale u roku od 10 sekundi ukoliko ih odmah ne zainteresuje ponuđeni sadržaj, možemo slobodno reći da pred nastavnikom današnjice nije nimalo lak zadatak.
Naime, kada je u pitanju učenje engleskog jezika, olakšavajuća okolnost je to što je on postao deo naše svakodnevice i elementarne pismenosti. Kroz upotrebu telefona, igranje igrica ili gledanje filmova deca spontano usvajaju engleski kao drugi strani jezik. Ali postavlja se pitanje da li bi znala da se njime služe bez pomoći Google prevodioca ili pretraživača. Tu nastavnik igra važnu ulogu jer on više nije i ne može biti samo u ulozi predavača nego ima zadatak da uključi učenike u nastavni proces tako što će da ih motiviše i aktivira kroz adekvatan metodološki pristup. U nastavku ću navesti neke od aktivnosti i metoda koje sam koristila u nastavi, a koje su se pokazale kao primeri dobre prakse. Štaviše, podsticajne su i primenjive za rad sa učenicima svih uzrasta.
Ice-breakers
Najpouzdanije aktivnosti za podsticanje učenika za rad jesu petominutne aktivnosti, koje na engleskom jeziku zovemo „ice-breakers”, a koje se primenjuju na samom početku časa. Cilj ovakvih aktivnosti je da se zainteresuju i razbude učenici i da se motivišu za dalji rad. Najproduktivnije su upravo one koje uključuju pokret, odnosno fizičku aktivnost, jer ona sama po sebi uklanja stres, što doprinosi stvaranju prijatnije atmosfere za rad. Takođe, poznato je da kroz pokret unosimo veće količine kiseonika u organizam što stimuliše onaj deo mozga koji je odgovoran za učenje i razmišljanje. Neke od ovih aktivnosti koje se uspešno mogu primeniti na času engleskog jezika su: bingo, alphabet game, puzzles, pass the ball, mystery box…
TPR metoda
TPR (Total Physical Response) je metoda koja se koristi u učenju stranog jezika i zasniva se na koordinaciji pokreta i jezika. Džejms Ašer, profesor psihologije na američkom univerzitetu, razvio je ovu metodu šezdesetih godina prošlog veka posmatrajući malu decu kako uče maternji jezik kroz interakciju sa svojim roditeljima. Roditelj pokazuje ono što govori, dok dete odgovara pokretima, usvajajući s vremenom kako vokabular, tako i gramatiku, a da pri tom nije naučilo strukturu samog jezika kao što je to slučaj u školi. Naime, do učenja dolazi spontano, što i jeste cilj TPR metode.
Jedan od glavnih zaključaka do kojeg je Ašer došao je taj da učenje jezika ne sme uključivati stres, što je pomoću ove metode moguće postići. Imajući potrebu za kretanjem, deca će pozitivno reagovati na strani jezik i lakše ga usvojiti s obzirom na to da izvođenje motoričkih aktivnosti umnogome pospešuje pamćenje. I što je najvažnije, deca će steći samopouzdanje učeći jezik spontano i bez pritiska.
Grupni rad / rad u paru
Kroz dosadašnju praksu došla sam do zaključka da učenici veoma pozitivno reaguju kako na grupni rad, tako i na rad u paru, ali da istovremeno ovaj oblik rada nije dovoljno zastupljen u praksi, te da bi ga trebalo što češće primenjivati u nastavi, posebno kada su u pitanju igrovne aktivnosti koje podrazumevaju „role play” (podela uloga) ili takmičarske aktivnosti. Pored toga, ovaj način je veoma podsticajan za razvoj socijalnih veština što omogućava bolju komunikaciju.
Interdisciplinarni pristup
Olakšavajuća okolnost kada je u pitanju podučavanje engleskog jezika jeste to što se on lako može dovesti u korelaciju sa mnogim drugim predmetima i na taj način se izučavati sa više aspekata. Tako se kroz interdisciplinarnu nastavu mogu dovesti u vezu dva ili više predmeta, pri čemu prožimanje tih predmeta možemo prikazati na malo kreativniji način, što govori da ovaj vid nastave izlazi iz okvira tradicionalne nastave. Razlog zbog kog je još uvek nedovoljno zastupljen u školama može biti i taj što je za realizaciju jednog ovakvog časa potrebno dosta planiranja i pripreme. Međutim, jedan ovakav kreativno osmišljen čas sigurno će motivisati sve učenike za rad i njihova pozitivna reakcija neće izostati. Ono što je takođe važno: kroz interdisciplinarni pristup podstiče se razvoj međupredmetnih kompetencija kao što su: komunikacija, rad sa podacima i informacijama, digitalna kompetencija, rešavanje problema, saradnja itd.
Anketa
Kako je značajno da nastavnik pruži povratnu informaciju učenicima, tako je važno da je i on dobije od njih. U tu svrhu anonimna anketa se pokazala kao najbolja opcija. Na ovaj način učenici mogu oceniti sam čas ili rad nastavnika i dati svoje sugestije. Takođe je važno da urade i samoevaluaciju tako što će odgovoriti na određena pitanja u samoj anketi, što može biti od pomoći samom nastavniku za dalji rad, unapređivanje, redukovanje i eventualno prilagođavanje same nastave učenicima.
Autor: Bojana Stanojević, prof. engl. jezika