
Na ovogodišnjem sajmu IFAM & INTRONIKA (15. 2 – 17. 2) u Ljubljani akcenat je bio na robotizaciji u agrarnoj industriji, ali su bile zastupljene i ostale teme. Posebnu pažnju prisutnih privukao je i mali robot KUBO, univerzitetski projekat robota za nastavu u školi, koji je nastao iz ideje da decu uzrasta od šest godina, ali i stariju decu, uči osnovama programiranja.
Ovaj robot pripada grupi kobota ili kolaborativnih robota, čiji je cilj da komuniciraju sa korisnicima u istom prostoru ili da rade u njihovoj neposrednoj blizini. Dok su industrijski roboti dizajnirani tako da rade samostalno, bez kontakta sa ljudima, koboti mogu direktno i sigurno da komuniciraju sa ljudima. To se postiže upotrebom sofisticiranih senzora i drugih dizajnerskih karakteristika, kao što su lagani materijali i zaobljene ivice.
Prvi koraci u radu sa robotima namenjenim saradnji sa ljudima
Prva inicijativa za konstrukciju ovakvih mehanizama nastala je u kompaniji „General Motors” 1994. godine, koju je tada vodio Prasad Akela iz centra „GM Robotics”. Slede opsežna istraživanja kompanije „General Motors” 1995. radi pronalaženja načina da roboti ili oprema slična robotima postane dovoljno bezbedna za rad ili kooperaciju sa ljudima. Konačno, J. Edvard Kolgejt i Majkl Peškin, profesori sa Severozapadnog univerziteta (Northwestern University), 1996. projektuju kobota i podnose prijavu za patent u SAD 1997. godine, u kojoj ga opisuju kao „uređaj i metod za direktnu fizičku interakciju između osobe i korisnika opšte namene (general purpose manipulator) kojim upravlja računar”.
Važnost učešća kobota u savremenoj industriji
Osnovne prednosti industrije u koju su implementirani koboti
- Ne postoje proizvođači premali za implementaciju ovakvih robota kada je reč o proizvodnji (preduzeća koja zapošljavaju i manje od deset ljudi mogu sebi da priušte ovakve robote).
- Prosečan period otplate je nekoliko meseci.
- Kolaborativni roboti spremni su za rad posle samo nekoliko sati „treninga”, tj. obuke.
- Mogu da rade bez ikakvih sigurnosnih ograda uz čoveka (ovo je od velikog značaja za mala i srednja preduzeća).
- Znatno su jeftiniji u poređenju sa tradicionalnim industrijskim robotima (pristupačni su i malim i srednjim proizvođačima).
- Mogu se primeniti praktično u svakom okruženju (nakon procene rizika).
Dakle, ne treba da nas iznenađuje činjenica da su kolaborativni roboti sve popularniji u industriji, a koboti koji se kontinuirano plasiraju na tržište robota imaju sve bolje performanse iz generacije u generaciju. Prema godišnjem izdanju Svetskog izveštaja iz robotike (World Robotics Report), koji je objavila Međunarodna federacija robotike (IFR), rešenja kolaborativnih robota postaće tržišni pokretač automatizacije. Ova institucija predviđa da će se prodaja kolaborativnih robota drastično povećati i činiće čak više od trećine ukupne prodaje svih robota do 2025. godine.
Tržište kolaborativnih robota je relativno novo, ali i spremno za veliki rast u narednih nekoliko godina, jer koboti postaju sve sofisticiraniji i korisniji u radu. Vodeće kompanije u oblasti robotike koje u svoje modele, uz industrijske robote, sve više uvode kolaborativne robote nastoje da preuzmu vodeću ulogu u tržišnom rastu. Iako koboti trenutno čine svega oko 3% od ukupne prodaje robota u svetu, očekuje se da će ovaj broj skočiti na oko 34% u 2025. godini. Intenzivan razvoj ovih mehanizama odvija se za poslove pakovanja, merenja kvaliteta, rukovanja materijalima, čišćenja mašina, montaže i zavarivanja. Vodeći timovi u ovoj grani robotike smatraju da će se najviše razviti oblast rukovanja materijalima.
Faktor koji najviše doprinosi sve većoj prodaji kolaborativnih robota jeste njihova cena, koja se kontinuirano smanjuje (pojedini modeli se mogu nabaviti po ceni nižoj od 45.000 evra) i na taj način proces automatizacije postaje mnogo pristupačniji i jednostavniji.
Drugi bitan faktor u rastu prodaje kobota jeste unapređenje edge computinga. Ovi roboti postaju sve brži i lakši za programiranje, smanjuje se vreme njihovog razvoja i inicijalnih nivoa ulaganja u automatizaciju, napreduju i razvijaju se u pogledu primene, a istovremeno postaju jeftiniji i dostupniji. Pomenuta dva faktora su glavna za dalje širenje tržišta kolaborativne robotike.
Razvoj kobota u obrazovanju izuzetno je značajan i vidljiv. U Sloveniji (Podjetniški inkubator „Kočevje”, uz podršku Instituta „Jožef Štefan” i projekta „SRIP Fabrike budućnosti”) počinje edukovanje 150 nastavnika za samostalnu upotrebu robota KUBO tokom redovnih časova u osnovnim školama.
Kreirani za edukaciju osnovaca
Robote KUBO kreirao je Evropski centar za robotiku u Odensu (Danska). Zamišljeni su i realizovani tako da edukuju osnovce o osnovama programiranja kada je reč o robotici, kao i o rešavanju problema kroz procese kreativnog razmišljanja. Program KUBO se realizuje bez upotrebe računara i bez uticaja na redovni nastavni materijal (časovi robotike su deo redovnih školskih časova). Učenici putem igre uče osnovne koncepte iz Industrije 4.0 (deca maštaju i sama smišljaju svoju igru, ne znajući da tog trenutka programiraju).
Neki bi rekli da je rano uvoditi deci ovakvu vrstu obuke već na početku školovanja, međutim, šire posmatrano, ovo je produktivni pristup, jer imaju mogućnost da se već u tom uzrastu opredele za srednju školu, fakultet i svoju buduću profesiju.
Dok je računar naša sadašnjost, stručnjaci smatraju da će budućnost današnjih osnovaca biti potpuno drugačija. Zato obrazovni sistem treba da bude prilagođen novim potrebama i novim vremenima. Deca i dalje treba budu deca, ali ako kroz igru i na neopterećujući i nenametljiv način mogu da biraju sebi budućnost, onda je to definitivno pravi put.
Autor: Mr Ivanka Miljaković Jevtić, predavač strukovnih studija