
Narodna skupština Republike Srbije 2021. godine usvojila je Zakon o elektronskom fakturisanju („Službeni glasnik RS”, broj 44/21), kojim su, između ostalog, uređeni izdavanje, slanje, prijem, obrada, čuvanje, sadržina i elementi elektronskih faktura. Zakon zahteva da elektronska faktura (u daljem tekstu e-faktura) bude u formatu koji omogućava potpuno automatizovanu elektronsku obradu podataka preko sistema elektronskih faktura. Sistem elektronskih faktura je informatičko-tehnološko rešenje kojim upravlja centralni informacioni posrednik i preko koga se vrše slanje, prijem, evidentiranje, obrada i čuvanje elektronskih faktura. Centralni informacioni posrednik je nadležna jedinica u okviru ministarstva nadležnog za poslove finansija.
Evropska komisija procenila da bi prihvatanje elektronskog fakturisanja u okviru EU dovelo do značajne ekonomske koristi
Podzakonskim aktima koji se odnose na primenu Zakona o elektronskom fakturisanju, između ostalog, definisani su obavezni elementi (podaci) e-fakture. Propisano je da se unos ovih podataka vrši u skladu sa internim tehničkim uputstvom, koje se objavljuje na internet stranici Ministarstva finansija. U delu ovog uputstva data je specifikacija upotrebe osnovnog modela e-fakture – u pitanju je semantički model podataka osnovnih elemenata (strukturirani skup logički međusobno povezanih informacionih elemenata) osnovnih elemenata elektronske fakture, definisan standardom SRPS EN 16931-1. Ovaj standard se može preuzeti sa internet stranice Instituta za standardizaciju Srbije. Standardi koje je doneo Institut iz ovog domena zasnovani su na standardima koje su donela odgovarajuća tela Evropske unije. Naime, Evropska komisija je procenila da bi „masovno prihvatanje elektronskog fakturisanja u okviru EU dovelo do značajne ekonomske koristi, pa je procenjeno da će prelazak sa papirnog oblika na elektronske fakture dovesti do uštede od oko 240 milijardi evra u periodu od šest godina”. Osnovna motivacija ovih standarda i aktivnosti koje se realizuju u skladu sa njima je osiguranje semantičke interoperabilnosti e-faktura, što će uticati na uklanjanje tržišnih barijera i prepreka u trgovini koje su posledica postojanja različitih nacionalnih pravila i standarda.
Evropski standard o elektronskom fakturisanju definiše zahteve koje mora ispuniti sintaksa e-fakture
Standard SRPS EN 16931-1 je tehnološki neutralan i kompatibilan je sa odgovarajućim međunarodnim standardima za elektronsko fakturisanje. Takođe, omogućava uspostavljanje sistema za elektronsko fakturisanje koji su praktični, pristupačni korisnicima, fleksibilni i ekonomični. Kao takav, pogodan je za korišćenje u poslovnim transakcijama između poslovnih subjekata. Da bi se e-faktura mogla procesirati pomoću softverskog sistema i razmenjivati između učesnika u poslovnim transakcijama, neophodno je da bude izražena preko odgovarajuće sintakse. Evropski standard o elektronskom fakturisanju, između ostalog, definisao je zahteve koje mora ispuniti sintaksa e-fakture. U standardu SRPS CEN/TS 16931-2 date su dve sintakse koje ispunjavaju ove zahteve i koje su u skladu sa semantičkim modelom podataka e-fakture. Obe sintakse su zasnovane na XML jeziku. Jedna od tih sintaksi je zasnovana na UBL (engl. Universal Business Language) 2.1 standardu. Na slici 1 su prikazani segmenti primera XML datoteke po UBL 2.1 standardu. Raspoloživi primeri XML datoteka se mogu preuzeti sa internet stranice Ministarstva finansija.
Slika 1. Segmenti primera XML datoteke po UBL 2.1 standardu
Zakon o elektronskom fakturisanju definiše obavezu subjekata javnog i privatnog sektora da izdaju e-fakture. Generalno gledano, za poslovne subjekte ovo znači da treba nabaviti ili razviti softverske servise koji mogu da generišu e-fakture u odgovarajućem XML formatu i šalju izlazne, odnosno preuzimaju ulazne fakture iz sistema elektronskih faktura.
Autor: dr Milosav Majstorović