
Medijska pismenost je disciplina koja se postepeno razvijala tokom druge polovine XX veka. Ona podrazumeva kritički pristup medijskim sadržajima i formama, poznavanje načina na koji se medijski sadržaji kreiraju, ali i poznavanje unutrašnje dinamike putem koje medijska industrija funkcioniše. Značaj ove tematike je rastao sa tehnološkim razvojem i porastom značaja medija, a prihvaćena je kao važna za savremeni život čoveka zbog eksplozije medijskih sadržaja i dostupnosti medijskih sadržaja koji su pratili pojavu interneta.
Pored kritičkog pristupa i sposobnosti da se medijski sadržaji pravilno analiziraju i dekonstruišu, važan aspekt medijske pismenosti je i kreativnost. Mogućnost da se učestvuje u generisanju sadržaja za medije, po mogućstvu kroz saradnju sa drugim članovima tima, uz korišćenje kolaborativne tehnike rada, nezamenljiv je element medijske pismenosti.
Razvijena forma medijske pismenosti pojačava društvenu interakciju
Razvijena forma medijske pismenosti kod pojedinaca koji njome ovladaju stvara mogućnost za pojačani interkulturni dijalog, kao i za shvatanje i razumevanje ideja i sadržaja koji dolaze iz drugih podneblja, te pojačavaju društvenu interakciju. Veštine medijske pismenosti omogućavaju korišćenje i pretragu medija, snalaženje u šumi informacija i pravilnu selekciju i evaluaciju sadržaja. Osoba koja je medijski pismena sposobna je da na pravi način učestvuje u društvenom životu koji se odigrava putem medija, kao i da aktivno participira u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu svoje zajednice.
Medijsku pismenost je kao veštinu koja je veoma bitna za XXI vek prepoznao veliki broj vlada i obrazovnih institucija u svetu, te je kao takva uvedena u školske i obrazovne programe najrazvijenijih zemalja. Osnovnoškolcima se kroz interaktivne radionice predočavaju opasnosti informacija i dezinformacija na internetu. Na srednjoškolskim programima se razvija sposobnost razumevanja da se medijski sadržaji kreiraju sa određenim ciljevima koje bi trebalo shvatiti i analizirati. U okviru univerzitetskih centara se savladava kreacija u medijima i razmatraju se sociološke i kulturološke posledice propagacije medijskih sadržaja.
Medijska pismenost kao dopuna digitalnoj pismenosti
Medijska pismenost u opisanom smislu ide ruku pod ruku sa digitalnom pismenošću, tj. međusobno se dopunjuju. Digitalna pismenost označava veštine za uspešno korišćenje tehnologije u savremenom društvu – generisanje, pretragu, odabir i prezentaciju informacija u digitalnom obliku. Ona se razvija od najranijeg uzrasta kao tehnička i rutinska aktivnost kroz brojne školske, ali i vanškolske aktivnosti. Digitalna pismenost se sve više posmatra kao jedna od osnovnih veština savremenog čoveka pomoću kojih se on uključuje u društvene tokove. Medijska pismenost dopunjuje ove veštine neophodnom širinom i mogućnošću razumevanja sopstvenog učešća i učešća drugih pojedinaca, grupa i organizacija u digitalnom medijskom okruženju. Zajedničko delovanje ovih veština i njihovo međusobno prožimanje i obogaćivanje stvaraju osnovu za ličnost koja je sposobna da aktivno učestvuje u svim društvenim tokovima.
Autor: Ivan Mandić, profesor ITS-a