
Nove kreativne tehnologije
Razvoj digitalne tehnologije omogućio je nov, kreativan način izražavanja. Novi mediji su zauvek promenili ideju o umetničkom pristupu, proširujući vidike i otkrivajući nove horizonte. Novim generacijama umetnika su poslednjih decenija „odrešene ruke” da na drugačiji način izraze svoje ideje i vizije. Digitalni mediji su jedan od interesantnijih evolutivnih stadijuma savremene umetnosti, a digitalna multimedija ili višemedijska umetnost predstavlja kombinaciju različitih vrsta medija, uključujući fotografije, video, zvuk i tekst.
U ovom tekstu se fokusiramo na video-rad kao digitalni crtež. Ovaj novi „crtež” u pokretu koristi temporalnost, odnosno promenljivo stanje/postojanje u vremenu. Video-umetnici koriste sliku (zvuk), promenu i vreme kao sredstva za izražavanje svojih kreativnih ideja.
Video-umetnost: od eksperimenta ka dominantnom mediju
Video-radovi postali su popularni krajem 1960-ih godina, kada su umetnici kao što je Nam Džun Pajk (Nam June Paik) počeli da eksperimentišu sa novim medijima i formama izražavanja. U tim ranim fazama video-radovi su bili uglavnom eksperimentalni i fokusirani na istraživanje tehnologije i njenog uticaja na društvo. Međutim, sa razvojem digitalne tehnologije, video-radovi postali su sve sofisticiraniji i kompleksniji, otvarajući nove mogućnosti za umetnike.
Danas se video-radovi mogu smatrati jednim od važnijih oblika savremene umetnosti koji se izlažu u galerijama i muzejima širom sveta. Umetnici poput Kristijana Markleja (Christian Marclay), Bila Viole (Bill Viola), Vilijama Kentridža (William Kentridge) i Tonija Orslera (Tony Oursler) koriste različite stilove video-radova i istražuju različite teme. Savremeni mediji omogućavaju lakšu distribuciju i vidljivost umetničkih pravaca koji se razvijaju od sredine dvadesetog veka pa do danas. Prisutnost video-radova pomenutih poznatih umetnika na internetu je, pored njihovog neospornog kvaliteta, i te kako uticala na njihovu popularnost.
Poznata srpska umetnica Marina Abramović je tokom svoje uspešne karijere većinu svojih performansa zabeležila digitalnim medijem, najčešće videom. Kada posmatramo video-radove na kojima su prikazani performansi umetnice Abramović, shvatamo da je na njima promišljeno rađeno i da su donete brojne odluke koje su uticale na krajnji vizuelni i formalni kvalitet. Uzevši ovo zapažanje u obzir, možemo sa sigurnošću da zaključimo da u slučaju umetnice marine Abramović video ne služi samo kao sredstvo dokumentacije i distribucije čina performansa. Pomenuta umetnica je samo jedan od brojnih primera koji ilustruju istoriju interesantnog odnosa između drugih savremenih medija, u ovom slučaju performansa i video-umetnosti.
Slika 1. Tony Oursler, Super pop series

Slika 2. Bill Viola, Tristan’s Ascension (The Sound of a Mountain Under a Waterfall), 2005

Slika 3. Bill Viola, Fire Woman, 2005
Video-rad kao digitalni crtež u pokretu
Kao crtež u pokretu, video-rad se odlikuje različitim tehnikama, uključujući animaciju, montažu i manipulaciju video-materijala. Neki umetnici koriste video kao alat za dokumentovanje performansa ili instalacija, dok ga drugi koriste kao samostalni medij za izražavanje svojih ideja.
Drugačiji vid temporalnosti se primećuje u klasičnom crtežu i digitalnom – video-radu. Kada posmatramo odvijanje sadržine jednog video-rada, možemo povući paralelu sa rukom koja kretanjem ostavlja trag po papiru. U oba slučaja prisustvujemo procesu stvaranja pred našim očima. Kod videa je, doduše, ovo stvaranje istovremeno i rezultat, a završen crtež dobija jednu drukčiju, novu temporalnost, koja se odnosi na vreme utrošeno na percipiranje statičnog umetničkog dela.
Video-radovi predstavljaju novu vrstu crteža u pokretu koji se odvija u digitalnom prostoru. Kao što je evolucija klasičnog crteža ostavila prostora da se na inovativan način razmišlja o umetnosti, tako i video-radovi omogućavaju umetnicima da eksperimentišu sa novim tehnikama i načinima izražavanja.
Još jedna sličnost između crteža u pokretu i video-rada je naglašavanje procesa stvaranja kao bitnog elementa umetničkog dela. Za crtež u pokretu proces stvaranja je jednako važan kao i konačni rezultat, a isto se može reći i za video-radove. Mnogi umetnici u svojim video-radovima koriste dokumentarni pristup i naglašavaju proces stvaranja, čime omogućavaju publici da uvidi kako se umetničko delo razvija tokom vremena.
Kao što crtež umetnicima omogućava da koriste različite tehnike i materijale, video-radovi ove tehnike i materijale nude kroz razvoj novih softvera. Digitalna tehnologija omogućava umetnicima da eksperimentišu sa različitim efektima, slojevima i bojama, kao i da koriste složene algoritme i interaktivne elemente.

Slika 4. Nam June Paik, Electronic Superhighway: Continental U.S., Alaska, Hawaii, 1995
Video-rad je medij koji je nadrastao kritički skepticizam
Zaobišli smo razmatranje zastarelih pitanja koja se tiču toga da li video-rad može da bude tretiran kao umetničko delo, s obzirom na to da nije reč o tradicionalnom obliku umetnosti poput slikarstva ili skulpture. Postmodernistička misao je odavno raščistila zablude i otarasila se „krutih” i ponekad crno-belih modernističkih shvatanja umetnosti i stvaralaštva. Živimo u vremenu „mekih koncepata” (Argan & Oliva, 2004), a to nam omogućava da preispitamo kategorije stvaralaštva, medija i crteža.
Video-radovi predstavljaju oblik umetnosti koji stvaraocima nudi gotovo neograničenu lepezu vizuelnih rešenja. Dijapazon tehničkih mogućnosti se uvećava, a razvoj tehnologije utiče na video-rad kao umetnički medij i obećava nove horizonte i nova značajna ostvarenja na polju „digitalnog crteža”.
Literatura:
Argan, Đ. K. & Oliva, A. B. (2004). Moderna umetnost I 1770–1970–2000. Beograd: Clio.
Kjung Li, S. & Friling, R. (2020). Nam June Paik. Minhen: Prestel.
Pol, K. (2015). Digital art. London: Thames & Hudson.
Stalabras, Dž. (2006). Contemporary art: a very short introduction. Oksford: Oxford University Press.
Autor: Pavle Jovović