Autor: dr Bojan Ristić
U Evropi koja se odlikuje brzim društvenim, tehnološkim i ekonomskim promenama, doživotno učenje postaje nužnost. Starenje stanovništva dodatno povećava ove izazove i pojačava potrebu za kontinuiranim ažuriranjem i obnavljanjem znanja, sposobnosti i kompetencija. Barijere koje postoje između institucija i države ne sprečavaju samo pristup obrazovanju, već i efikasno korišćenje prethodno stečenih znanja i kompetencija.
Problem proističe prvenstveno iz nedostatka transparentnosti kvalifikacija, iz slabije sklonosti ka priznavanju kvalifikacija i iz nedostatka propisa koji bi građanima omogućili prenos svojih kvalifikacija iz jednog konteksta u drugi. Ovu problematiku povećava i tendencija da se učenje u neformalnom kontekstu smatra manje vrednim u poređenju sa učenjem i sticanjem formalnih kvalifikacija u toku inicijalnog obrazovanja.
Svima je zajednička želja da savladaju sve veću složenost današnjih sistema za obrazovanje i
zapošljavanje. Glavni cilj se sastoji u tome (učenicima/studentima, roditeljima, nastavnicima, poslodavcima i donosiocima političkih odluka) da se pojasne glavni putevi do određene kvalifikacije, da se istakne odnos između pojedinačnih nivoa i u kojoj meri data kvalifikacija utiče na zapošljivost.
Iz dosadašnjeg rada OECD-a proistekla je sledeća definicija: Kvalifikacioni okvir predstavlja instrument za razvoj i klasifikaciju kvalifikacija u skladu sa nizom kriterijuma za određivanje postignutog nivoa učenja. Jedan kvalifikacioni okvir može obuhvatiti sve ishode učenja i puteve učenja ili može da se odnosi na jednu određenu oblast opšteg/stručnog obrazovanja (npr. inicijalno obrazovanje, obrazovanje odraslih ili stručno obrazovanje za određeno zanimanje). Neki imaju legalnu osnovu, neki počivaju na koncenzusu socijalnih partnera.

Zajedničkim učešćem različitih socijalnih partnera (učenici/studenti, roditelji, nastavnici, poslodavci i donosioci političkih odluka) u razvoju sistema za obrazovanje i zapošljavanje i NOK-a (Nacionalnog okvira kvalifikacija), jača se međusobno poverenje i stvaraju se uslovi za poboljšanje kvaliteta radne snage, omogućava se veća zapošljivost i veća horizontalna i vetikalna prohodnost kroz sistem obrazovanja i obučavanja.
Poslodavaci su u oblasti razvoja stručnog obrazovanja do sada dali svoj doprinos u koncipiranju ukupnog razvoja stručnog obrazovanja, pripremi i izradi nastavnih planova i programa, učešću u završnim i maturskim ispitima i predlaganju programa obuka. Time su potvrdili svoj visok stepen zainteresovanosti za stručno obrazovanje i zapošljavanje, koji je nephodno iskoristiti u budećem radu na daljoj izgradnji sistema obrazovanja i sistema zapošljavanja. Posebno će biti važano njihovo učešće i rad na izgradnji sektorskog dijaloga i sektorskog pristupa u izgradnji NOK-a. (Sektorske komisije su stručna tela sastavljena od prestavnika privrede i predstavnika obrazovanja i ona imaju zadatak da definišu potrebna znanja i veštine koje treba da imaju učenici i polaznici obuka na kraju i tokom obrazovanja i osposobljavanja.)
Na osnovu navedenog jasno je da postoji dovoljan prostor za buduća delovanja u pravcu razvoja sistema obrazovanja i sistema zapošljavanja, od strane različitih aktera. U okviru mogućeg sistema zajedničkog rada svi socijalni partneri trebalo bi da uspostavljaju dogovor i saradnju u pripremanju učenika i polaznika obuka za tržište rada. Postoje različiti oblici mogućeg zajedničkog rada koji obuhvataju: definisanje standarda kvalifikacija,
utvrđivanje nivoa znanja, veština i kompetencija koje treba da imaju studenti, učenici i polaznici obuka na kraju i tokom obrazovanja i osposobljavanja, eksternog ocenjivanja, ostvarivanja profesionalne prakse, kao i praćenja profesionalne karijere.

Za Republiku Srbiju, koja vodi pregovore o pridruživanju EU, izuzetno je važno da uloži dodatne napore radi održavanja kontinuiteta aktivnosti na uspostavljanju kvalitetnog sistema obrazovanja i zapošljavanja, kao i Nacionalnog okvira kvalifikacija, jer će to biti osnov za prepoznatljivost kvaliteta radne snage i njenu pokretljivost, ne samo u okviru Republike Srbije nego i u EU.
Na osnovu navedenog, stručnjaci za obrazovanje i politički donosioci odluka, potrebno je da se opredele za dalji rad i razvoj ključnih dokumenata u oblasti obrazovanja i zapošljavanja (Strategija obrazovanja, Strategija zapošljavanja, Akcioni planovi za njihovu primenu) i formiraju tim za rad na datim dokumentima i njihovoj primeni. Ovime se omogućava dalji proces modernizacije Republike Srbije i povećava nivo obrazovanja, kao i nivo zapošljivosti radne snage.
Autor: dr Bojan Ristić, pomoćnik direktora za nastavu Visoke strukovne škole za informacione tehnologije, koautor Strategije razvoja stručnog obrazovanja i Nacionalnog okvira kvalifikacija u Srbiji.