U blogu „Student, ne nastavnik, u centru obrazovnog procesa”, pre oko 2 godine, već sam pisao o ishodima učenja. Od tada je ITS, u nastojanju da neprekidno unapređuje kvalitet svog rada, otišao korak dalje. Uvedene su i realizovane radionice za nastavnike i saradnike koji se bave pisanjem ishoda učenja (engl. learning outcomes), ali i ocenjivanjem zasnovanim na ishodima učenja. Napomenimo da je bilo i drugih radionica, a da slede i nove.
Ponovimo, ishodi učenja su merljive izjave o tome šta se od studenta, koji je završio studijski program (odnosno položio predmet) ili njegov deo, očekuje da zna, razume i u stanju je da uradi. Definišu se za studijski program, a zatim za svaki nastavni predmet studijskog programa. Nastavniku jasno daju do znanja šta treba da predaje (sadržaj predmeta), na osnovu čega će odabrati adekvatne nastavne metode, ali i nastavna sredstva, odnosno nastavnu tehnologiju. Studentu jasno daju informaciju šta treba da nauči i šta će biti proveravano na ispitu. Napisani ishodi učenja smanjuju proizvoljnost prilikom provere znanja. Naravno, ne treba otići u drugu krajnost, pa da ishodi učenja budu istovetni ispitnim pitanjima. Prema tome, uobičajeno pitanje studenata – šta će biti na ispitu, postaje suvišno. Osim toga, time je uspostavljena veza tzv. klasičnog didaktičkog trougla (nastavnik, student, nastavni sadržaj), odnosno savremenijeg didaktičkog četvorougla (nastavnik, student, nastavni sadržaj, nastavna tehnologija).
U pomenutom blogu sam naveo da sam u svom predmetu Informacione i internet tehnologije napisao ishode učenja (oko 7-10 konstatacija) za svaki nastavni čas, sa nadom da će oni poslužiti studentima da bolje razumeju šta se od njih očekuje da znaju nakon proučenog časa, položenog kolokvijuma, odnosno predmeta, ali i šta će se tražiti od njih na kolokvijumima i ispitu (čime se ostvarenje tih ishoda učenja proverava). Na kraju zimskog semestra studijske 2015/2016. godine rešio sam da proverim, anonimnom anketom, kako su studenti doživeli i prihvatili, odnosno koliko su koristili napisane ishode učenja za svaki čas da prepoznaju šta ih čeka na kolokvijumu.
Anketa je realizovana zajedno sa 2. kolokvijumom, a popunila su je 132 studenta. Rezultati pokazuju da je 90% studenata koristilo ishode učenja napisane uz svaku nastavnu jedinicu (bilo u potpunosti – 42%, bilo delimično – 49%).
Kada se radi o identifikaciji 30% pitanja kojih nema na kraju nastavnih jedinica, a daju se na kolokvijumima i ispitima, 93,8% smatra da su im pomogli (48% – veoma pomogli, 45,74% – delimično pomogli).
Na pitanje „Da li smatrate da je korisno da imate napisane ishode učenja za predmet, na osnovu kojih znate šta se od vas očekuje da naučite, a to će biti na ispitu“, 81,82% je odgovorilo potvrdno, a samo 3% odrično, dok 18% nema o tome određeni stav.
Imajući u vidu da pristup posredstvom ishoda učenja u obrazovnim institucijama još uvek nije raširen ni dovoljno poznat, smatram da ovi rezultati pokazuju da studenti smatraju korisnim da imaju napisane ishode učenja za svaku nastavnu jedinicu, pa takav pristup treba praktikovati i u drugim predmetima.
Autor: dr Slavko Pokorni