
Pod uticajem naučno-tehnološke revolucije, čovek je izmenio svoj način života. Postao je pokretljiviji, dostupniji drugim ljudima i oni njemu, širi mu se krug saznanja, rastu mu prohtevi, javljaju se novi motivi. Sve izraženija postaje čovekova potreba da se obrazuje za život.
Da bi se znalo koji su putevi ka obrazovanju za razvoj, treba najpre utvrditi krajnji cilj: koje su osobine koje treba da poseduje savremeni (i budući) čovek, a koje se formiraju obrazovanjem. Smatra se da su neophodne inventivnost i inovativnost umesto rutine, posedovanje informatičkih veština, kao i pripremljenost za rešavanje problema.
S obzirom na to da se efekti obrazovanja ne odražavaju samo na pojedince već i na društvo u celini, može se reći da znanje postaje osnovni razvojni faktor. Greške u obrazovnoj politici rezultiraju odloženim, ali težim posledicama, koje su prvo vidljive na tržištu rada u obliku neravnoteže u ponudi i tražnji za pojedinim profesijama, da bi se na kraju manifestovale u opštem privrednom zaostajanju.
European Training Foundation (ETF) u toku 2017. godine sprovela je istraživanje u kojem je učestvovalo 40 kompanija. Analiza (ICT sector skills needs analysis) pokazala je da IT sektor raste brže nego što kapaciteti institucija visokog obrazovanja i neformalnog obučavanja mogu odgovoriti na zahtev za potrebnim kvalifikacijama. Veliki broj kompanija (85% anketiranih) imao je poteškoća u popunjavanju slobodnih radnih mesta zbog nedovoljne ponude kvalifikovanih kandidata za posao ili nedostatka primenljivog znanja. Identifikovano je šest zanimanja: programeri, stručnjaci za digitalne medije, IT konsultanti, projekt menadžeri, stručnjaci za testiranje i sistem administratori.
Poslodavci IT sektora preferiraju da imaju radnu snagu sa kvalifikacijama visokog obrazovanja. IT stručnjaci takođe popunjavaju slobodna mesta u drugim sektorima, što dodatno povećava postojeći jaz. Prema navodima ETF-a, procenjeno je da je 76,1% kompanija u trenutnoj potražnji za IT profesionalcima sa kvalifikacijama visokog obrazovanja u IT sektoru. Takođe se povećava tražnja za poslesrednjim stručnim kvalifikacijama. Očekuje se da će se u naredne 3 godine povećati postojeći jaz. Ovo otvara mogućnosti za proširenje tražnje i da se uključe i oni koji steknu poslesrednje kvalifikacije kako unutar, tako i izvan formalnih obrazovnih institucija kroz ustanove neformalnog obrazovanja.
Obuke u preduzeću i učenje na radnom mestu su najčešći oblici edukacije u IT sektoru. Kompanije sve više usmeravaju svoju pažnju na učešće IT stručnjaka u kontinuiranoj obuci. Ovi nalazi su u skladu sa zaključkom da IT sektor još uvek treba da uspostavi efikasnije oblike saradnje sa relevantnim akterima na različitim nivoima, posebno sa pružaocima početnog i kontinuiranog obrazovanja i obuke.
Navedene indicije ističu potrebu da se oblast obrazovanja/osposobljavanja za zapošljavanje sa naglaskom na IT sektor posebno istraži, da bi se zatim, na osnovu reprezentativnih kretanja u svetu i u Srbiji, identifikovanih empirijskih nalaza, prišlo predlaganju adekvatnih mera unapređivanja. One u praksi treba da omoguće primeravanje obrazovanja/osposobljavanja za zapošljavanje razvojnim zahtevima našeg IT sektora, i to u kontekstu daljih tranzicionih tokova u našem društvu. U prilog identifikovane potrebe za obuhvatnijim ispitivanjem stanja i procesa daljeg razvoja sistema obrazovanja/osposobljavanja u sferi IT-ja govore i činjenice prema kojima je ovakvo istraživanje ne samo društveno korisno već i naučno opravdano. Kada je reč o društvenoj koristi, treba naglasiti postojanje visoke korelacije između ekonomske efikasnosti IT sektora i efektivnosti sistema obrazovanja/osposobljavanja u sferi IT-ja. Primeri dobre prakse pokazuju da uz dobro osmišljen način implementacije pomenuti modeli na relativno jednostavan način mogu da se ugrade kako u sferu neformalnog, tako i u sferu formalnog obrazovanja.