
Svedoci smo konstantnog razvoja u oblasti informacionih tehnologija, koje polako postaju dominantne na svetskom tržištu. Računari su postali deo naše privatne i poslovne svakodnevice, a informacije najvrednija roba. Prosečni korisnik rastrgnut je prividnom slobodom izbora (i visinom svojih prihoda) između vlasničkih softverskih kompanija poput Microsofta i Applea. Međutim, nasuprot njihovom korporacijskom monopolu, ravnotežu u IT univerzumu uspostavlja slobodni softver.
Pod slobodnim softverom (eng. free software) podrazumeva se softver koji korisniku daje slobodu da ga pokreće, presnimava, distribuira, proučava, menja i poboljašava bez ikakvih ograničenja. Na to ukazuju i četiri vrste sloboda za korisnike:
- Sloboda 0: Sloboda pokretanja programa u bilo koje svrhe;
- Sloboda 1: Sloboda proučavanja rada programa i prilagođavanje sopstvenim potrebama;
- Sloboda 2: Sloboda distribuiranja presnimaka kako biste pomogli svojim bližnjima;
- Sloboda 3: Sloboda poboljšavanja programa i ustupanje vaših poboljšanja javnosti u korist cele zajednice.
Spomenute slobode garantuje licenca kojom je sam softver licenciran — GPL (GNU Public Licence).
Stoga slobodni softver predstavlja posedovanje kontrole nad tehnologijom koju koristimo u našim domovima, školama i na poslu, gde računari rade u korist nas i društva, a ne u korist privatnih softverskih kompanija i vlada koje bi da nas ograničavaju i prate.
- LibreOffice (kancelarijski paket);
- FFMPEG (obrada video-datoteka);
- Blender (3D modeliranje i animacija);
- Audacity (obrada zvuka);
- VLC (medija-plejer);
- Firefox (veb-pregledač).
Preko trideset godina, neprofitna organizacija The Free Software Fondation (FSF) brani prava svih korisnika softvera. Osnovao ju je 1985. godine američki informatičar i politički aktivista Ričard Stalman (Richard Matthew Stallman) kako bi pružala logističku, pravnu i finansijsku podršku projektu GNU. U cilju stvaranja UNIX kompatibilnog operativnog sistema, Stalman je, napustivši Masačusetski tehnološki institut, 27. septembra 1983. godine objavio Projekat GNU (GNU operativni sistem ili prosto GNU). GNU je akronim za „GNU’s Not Unix” (GNU nije Unix) i predstavlja prvi slobodan softver u današnjem smislu tog pojma. Praktično, Ričard Stalman je tvorac slobodnog softvera.
GNU sistem se obično koristi u kombinaciji sa Linux kernelom, koji je 1991. godine napisao Linus Torvalds van projekta GNU. Ova kombinacija čini potpuno funkcionalan operativni sistem GNU/Linux, koji se često pogrešno naziva samo „Linux”, i predstavlja reprezentativni primer moći slobodnog softvera — mogućnost nadogradnje, prilagođavanja i deljenja.
Kako bi osigurali da GNU softver ostane slobodan, 1989. godine izdata je prva verzija GNU javne licence. Ona daje pravo svima koji prime program da ga pokreću, kopiraju, menjaju i distribuiraju. Istovremeno, licenca brani nametanje ograničenja na dalje raspodeljene kopije. Ova ideja naziva se „copyleft”.
Prema rečima Stalmana, korišćenje slobodnog softvera je politički i etički izbor koji potrvrđuje pravo na učenje i deljenje onoga što smo naučili sa drugima. Slobodni softver je postao osnova društva koje nas uči da delimo naše znanje tako da drugi mogu da ga nadograde i uživaju.