
Koliki su rizici investiranja u doba korone, možda najilustrativnije pokazuje primer likvidacije velike američke investicione kompanije Archegos Capital od pre nepunih godinu dana, koja je povukla za sobom ozbiljne kvartalne gubitke nekoliko velikih investicionih banaka, kao i značajan pad vrednosti od više milijardi američkih dolara njihovih kompanija na tržištu. Pravila igre na Volstritu i mogućnost kreiranja kompleksnih finansijskih proizvoda koji omogućavaju višestruko uvećanje investicionog potencijala profesionalnih investitora, a samim tim i još značajnije preduzimanje rizika, pokazali su se kao glavne karakteristike pomenutog događaja, koji je, može se slobodno reći, blago protresao njujoršku berzu.
Ovaj profesionalni hedž fond očigledno je loše investirao, upao u finansijske nevolje i bio prinuđen da po svaku cenu prodaje akcije i zatvara pozicije. To, ipak, ne bi izazvalo potres velikih investicionih banaka da kod njih nije imao otvorene račune i trgovinu sa marginama, što u prevodu znači da nije bio pokriven u punoj meri za svoje investicije i da su deo ozbiljnog rizika preuzele na sebe i ove investicione banke.
Najveći pad vrednosti kompanija na tržištu za jedan dan su ostvarile čuvene finansijske institucije Kredit Suis (za oko tri milijarde dolara) i japanska Nomura grupa (za oko dve milijarde dolara). Pad cena akcija na tzv. crni ponedeljak iznosio je rekordnih 16% na dnevnoj osnovi. Sa sigurnošću se zna da su gubitke potvrdile i neke druge još veće investicione banke, kao što su Goldman Saks, Morgan Stenli i Dojče bank, ali su izbegle da komentarišu kolike je to posledice ostavilo po njih.
Bauk inflacije i kraj vremena jeftinog novca
Danas je više nego očigledno da svetu ponovo preti bauk inflacije i da vremenu jeftinog novca polako dolazi kraj. Mnogo je razloga za takvo razmišljanje, počevši od krize u lancima snabdevanja zbog koronavirusa, pa sve do aktuelne energetske krize, kojoj se trenutno ne nazire kraj. U takvim okolnostima tradicionalno ulaganje u dužničke hartije od vrednosti (državne i korporativne obveznice) postaje dosta rizično, jer inflacija preti da pojede kompletne prinose i da se investitori ponovo (kao i u naftnim šokovima 1973/75. i 1978/80) susretnu sa negativnim realnim kamatnim stopama. Stoga, danas veoma zanimljivo deluju indeksirane državne obveznice (engl. Indexed government bonds), kod kojih bi se kamatna stopa prilagođavala stopi inflacije i garantovala određenu realnu stopu prinosa.
Mislim da osnovu konzervativnog portfolija danas treba da čine zlato, kao tradicionalni čuvar vrednosti i sigurno utočište (engl. safe haven) u turbulentnim vremenima, i indeksirane državne obveznice. Deluju zanimljivo pokušaji da se investira u globalne indekse obveznica i akcija i na taj način u dobroj meri umanji valutni rizik, a i iskoriste efekti međunarodne diversifikacije. Treba pritom pomenuti dva interesantna globalna indeksa obveznica – VTABX, jedini koji je u poslednjih 25 godina ostvarivao prosečan godišnji pozitivan prinos od 0,3% do nekih 5%, i JP Morganov indeks državnih obveznica za brzorastuća tržišta (GBI-EM globalno diversifikovani indeks).
Investiranje u naftu kao nemoguća misija i iluzija sigurnog utočišta na tržištu nekretnina
Investiranje u naftu kao tipičan globalni proizvod danas predstavlja nemoguću misiju u aktuelnoj energetskoj krizi, ali i kretanje cene nafte u poslednjih nekoliko godina, od rekordnih minus 37 dolara pre nepune dve godine, do vrlo visokih 130 dolara (ali još uvek ne rekordnih) pre samo nekoliko dana, govori o tome da je to prestao da bude instrument hedžinga (zaštite od rizika). Ono što je primetno u svim ovim globalnim aktivama je da se njihove cene, a samim tim i prinosi, direktno izražavaju u američkoj valuti i time nose ozbiljan valutni rizik u valutnom ratu koji se vodi između američke i kineske valute. Rezultat tog globalnog valutnog rata se već ogleda u smanjenom učešću američke valute u svetskim deviznim rezervama, sa nedavnih 67% u odnosu na rekordno niskih 60% u poslednjih 25 godina.
Danas deluje da tu ulogu sigurnog utočišta preuzima tržište nekretnina, ali mi se čini da su sami investitori ogromnim naduvavanjem balona učinili i to tržište rizičnim u ovom trenutku. O riziku tog tržišta najbolje govore potezi banaka koje i dalje insistiraju na obaveznom učešću kod uzimanja stambenih (hipotekarnih) kredita. Dakle, i same banke osećaju rizik većih oscilacija cena na tržištu nekretnina.
Veliki rizici investitora na neregulisanom kriptotržištu
Naizgled neočekivano, bitkoin i celokupno kriptotržište su u jednom trenutku prišli magičnoj granici od tri hiljade milijardi dolara. Ipak, tržište je brzo pokazalo i drugu stranu medalje – veliki rizik! – i brzo se korigovalo na oko dve hiljade milijardi dolara. Učešće samog bitkoina u celokupnom kriptotržištu je palo sa nekadašnjih sedamdesetak procenata na današnjih četrdesetak, što govori da se za investitore pojavljuju druge zanimljive kriptovalute, uključujući i stablecoin (najčuveniji predstavnik je Tether), kao čuvara vrednosti unutar kriptosveta. Same oscilacije u cenama i vrednosti celog tržišta govore u prilog tezi koliko veliki rizik investitori preuzimaju na ovom tržištu, koje je potpuno neregulisano.
Tržište akcija kao prilika za pozicioniranje
Našu malu analizu zaključujemo tržištem akcija, koje se do pojave kriptovaluta smatralo najrizičnijom aktivom, uz jednu bitnu napomenu – tu je uvek bilo moguće sprovoditi fundamentalnu analizu! Za razliku od kriptoberzi, tržišta efekata (akcija) beleže umerenije oscilacije od nekih dvadesetak procenata na godišnjem nivou i tu je danas ozbiljnijom analizom svakako moguće pronaći buduće dobitnike i pozicionirati se na vreme.
Autor: Prof. dr Zoran Grubišić