Autor: prof. Dragan Gašić
Svi oni koji imaju želju da budu dizajneri danas imaju mogućnosti da to i postanu. Ta sloboda u stvaranju, nekada privilegija malog broja odabranih, danas je dostupna svima. Digitalna revolucija otvorila je nove mogućnosti i medije za stvaranje i oblikovanje novog, vizuelnog sveta u kojem živimo. Mi danas, više nego ikada, živimo okruženi slikama – simbolima kojima se služimo u komunikaciji.
Međutim, ono što ne znamo jesu značenja tih vizuelnih poruka kojima smo svakodnevno zatrpani. Znanja koja su stvarana vekovima kroz umetnost danas se često svode na dva odvojena sveta u obrazovanju: tradicionalni i računarski. Mi svet oko nas zapažamo kao trodimenzionalni svet u boji i primamo više od 80% informacija pomoću čula vida.
Od samog početka čovekova je težnja da stvori savršeno sredstvo i tehnologiju kojom će čovek moći da pravi i vizuelno oblikuje 3D slike koje bi bile identične onima koje primamo pomoću čula.
Važnost vizuelnog oblikovanja takvih poruka će nam biti jasnija ukoliko znamo da je čovek već na samom početku svog razvoja pokušavao da zabeleži informacije pomoću slika, i da je na taj način razvijao slikovni jezik u svojevrsno vizuelno pismo za komunikaciju. Te slike, ili piktograme, čovek je stvarao i razvijao pre bilo kog sistematizovanog pisma koje danas koristimo.
Računarski programi koji su do danas razvijani poseduju skoro identične alate kojima su se ljudi u ovoj profesiji nekada služili. U stvaranju i prenošenju vizuelnih poruka ti programi su usavršavani i, umesto tradicionalnih, postali su brži, precizniji i imaju veće mogućnosti pamćenja, kao i u prikazu međufaza u toku rada.
Studijski programi koji bi podržali dvosmernu razmenu znanja iz tradicionalnih umetnosti i novih tehnologija su, uglavnom, veoma retki.
Međutim, takvom sintezom nauke i umetnosti još u XV veku bavio se možda najuniverzalniji i najveći renesansni umetnik – Leonardo da Vinči.
Kroz istoriju je postojalo nekoliko kriznih perioda koji su uticali na velike promene u umetnosti i dizajnu, naročito u vreme industrijske revolucije i pojave fotografije, filma, televizije i novih medija. Posle mnogih tehničkih pronalazaka umetnost su zadesile korenite promene. Mi danas možemo povući paralele u promenama koje su izazvane novom tehničko-tehnološkom revolucijom na polju umetnosti i dizajna. Te revolucionarne promene, koje su se događale pretežno u XIX veku, suštinski su šablonske i skoro identične.
U novije vreme sve više su u upotrebi termini vizuelne umetnosti ili multimediji, što je postala uobičajena upotreba engleske reči design, koja, inače, danas predstavlja sinonim za skoro sve što je u vezi sa bilo kojom oblašću vizuelnog oblikovanja.
Kompjuterska umetnost doživela je velike promene ‘90-ih godina XX veka. Najčešće se misli na computer graphics, oblast koja se ubrzano razvijala ‘60-ih i ‘70-ih godina u Evropi i SAD. Kompjuterska umetnost u ovom veku postaje nadmoćna u odnosu na tradicionalna likovna sredstva izražavanja, jer preciznost i brzina kompjutera daleko nadmašuju manuelni rad u ovoj oblasti. Međutim, obrazovanje i iskustvo će uvek biti temelj i polazna tačka za profesionalno bavljenje ovakvom vrstom posla.
Problem je, međutim, u tome što smo, kada je o ovoj oblasti reč, gotovo potpuno nepismeni. Upravo zbog toga su manipulacije i zloupotrebe pri slanju poruka (i komunikaciji uopšte) ne samo moguće, već se danas uveliko dešavaju, naročito putem marketinga.
To svakako (uz ubrzan razvoj komunikacija) postaje važna činjenica, jer oni koji u budućnosti budu imali široko obrazovanje zasigurno će posedovati veliku moć.