
Reč investicija dolazi od latinske reči „investitio” i znači ulaganje kapitala u unosan posao sa ciljem uvećanja vrednosti preduzeća, tj. radi se o odricanju od potrošnje u sadašnjosti sa ciljem uvećanja vrednosti preduzeća u budućnosti.
Za donošenje kvalitetne odluke neophodna je dobra priprema: „tri puta meri, jednom seci”. To pretpostavlja angažovanje značajnih finansijskih sredstava koja su povezana sa velikim rizikom u pogledu konačnog ishoda, s obzirom na to da su investicije uvek dugoročnog karaktera. Ovladavanje znanjem, tehnikama i metodama upravljanja investicijama ključni je uslov za pravilno donošenje investicionih odluka. Investicije predstavljaju ulaganje novčanih sredstava u kapitalnu i finansijsku imovinu sa ciljem ostvarivanja dobiti.
Pod kapitalnom imovinom podrazumevamo ulaganja u materijalnu (zemljište, infrastrukturu, zgrade, objekte, dugogodišnje zasade, šume, osnovno stado) i ulaganja u nematerijalnu imovinu (uvođenje novih tehnoloških rešenja, obuku kadrova, patente i licence). Predmet upravljanja kapitalnim investicijama čine ulaganja u privatne i javne projekte. Prilikom donošenja odluka o ulaganju u projekte privatnog sektora, cilj je uvek maksimiziranje dobitka. Menadžeri u procesu investicionog odlučivanja koriste određene pokazatelje u vidu sledećih metoda za ocenu finansijske efikasnosti projekata:
- Statičke metode (računovodstvena stopa prinosa i period povraćaja)
- Dinamičke metode (neto sadašnja vrednost, interna stopa prinosa i indeks rentabilnosti)
Kada je reč o ulaganjima u javne projekte, za ocenu investicionih projekata u javnom sektoru se koristi Cost-benefit analiza, koja ove projekte vrednuje sa makroaspekta. U ovom slučaju nema dobiti, jer usluge javnog sektora nemaju tržišnu cenu, tj. ne prodaju se na tržištu. U pitanju su kolektivna dobra, koja su dostupna svima bez obzira na cenu. Reč je o realizaciji projekata kao što je most, tunel, bolnica, sistem za navodnjavanje, auto-put, aerodrom i sl. Ova analiza je potrebna državnim institucijama, investicionim fondovima, kreatorima ekonomske politike i javnim preduzećima. U ovom slučaju predlagači projekta su budžetski korisnici. Ona je znatno skuplja u osnosu na finansijsku analizu, jer se koristi i štete protežu na sve oblasti društvenog života.
Prilikom ulaganja u finansijsku imovinu (portfolio investicije), donosi se odluka o ulaganju u finansijske instrumente (obveznice i akcije) sa ciljem optimizacije odnosa prinosa i rizika. Portfolio (portfelj) je ulaganje u kombinaciju hartija od vrednosti sa ciljem ostvarivanja što većeg prinosa i minimizacije rizika. Potencijalni investitor se suočava s pitanjem: koliki prinos može da očekuje od ulaganja u akcije i obveznice emitenata? Problem procene je utoliko složeniji što potencijalni investitor mora da proceni i rizike, tj. verovatnoću ostvarivanja prinosa. Međutim, ovde treba imati u vidu da očekivana stopa prinosa koju investitor očekuje od ulaganja u hartije od vrednosti predstavlja trošak kapitala za emitenta hartija od vrednosti. Očekivani prinos emitenta i očekivani prinos investitora moraju biti najmanje na nivou troška kapitala iz prostog razloga što prinos (neto novčani tok projekta) predstavlja novčani okvir za pokriće troškova kapitala. Potvrđuje se da je zahtevani (očekivani) prinos investitora istovremeno trošak akcijskog kapitala za preduzeće emitenta, odnosno trošak i prinos predstavljaju lice i naličje jedne iste stvari ili dve strane iste medalje.
Na kraju, možemo zaključiti da proces investicionog odlučivanja i donošenja investicione odluke nije brz i jednostavan, već kompleksan i dugotrajan proces, u kojem se koriste teorijska i praktična znanja iz predmeta Upravljanje investicijama. Kada proučite ovu složenu ekonomsku oblast, moći ćete da rešite problem procene investicionog ulaganja pomoću različitih metoda i tehnika i da izvršite izbor one investicione alternative koja će uvećati prinos vaše kompanije i minimizirati rizike ulaganja. Pored toga, u slučaju da se zaposlite u javnom sektoru, znaćete da koristite tehnike Cost-benefit analize, koja predstavlja nezaobilaznu analizu u oceni investicionih projekata u javnom sektoru.