
U poslednje vreme smo, više nego ikad pre, svedoci sve češće upotrebe anglicizama u srpskom jeziku. Čujemo ih kako u neformalnoj, tako i u formalnoj komunikaciji, u usmenoj, ali i u pisanoj formi. I sami, nesvesno, postajemo korisnici nove jezičke tvorevine koju je prof. dr Tvrtko Prpić nazvao anglosrpski.
U ovom tekstu osvrnućemo se na upotrebu novih pojmova, žargona i skraćenica koji se koriste u savremenom poslovanju.
Da bi jedan jezik mogao da isprati komunikacijske potrebe svojih sagovornika, on mora usvojiti određene pozajmljenice i neologizme. Evidentno je da veći broj novih reči (neologizama) dolazi upravo iz engleskog jezika.
Leksika informacionih tehnologija, reklo bi se, zasnovana je na anglicizmima. Samo mali broj termina je preveden na srpski jezik i koristi se u svom izvornom obliku. Većina anglicizama se već ustalila u srpskom jeziku i za njih, u međuvremenu, nije pronađen odgovarajući ekvivalent. Nekada se može učiniti da je njihova upotreba suvišna ili da nije neophodna, posebno na mestima gde postoji odgovarajući prevod za taj pojam, ali ne treba biti isključiv. U oblastima savremenog poslovanja (marketing, mediji, IT poslovanje itd.) oni i te kako mogu olakšati komunikaciju, posebno u situacijama kada u srpskom jeziku ne postoji odgovarajući sinonim. Kao na primer reč spem (engl. spam). Ako bismo pokušali da prevedemo ovu reč na srpski jezik, morali bismo dati detaljnije objašnjenje (neželjena elektronska pošta ili poruka poslata putem imejla), jer ovaj pojam zvanično ne postoji u drugim jezicima.
Interesantno je kako nam se u prethodnoj rečenici nameće i reč imejl. Naime, odgovarajuća sintagma na srpskom jeziku bila bi elektronska pošta, elektronsko pismo ili skraćeno e-pošta, e-pismo. S obzirom na to da se u srpskom jeziku već odomaćio engleski termin, treba da budemo obazrivi prilikom njegove upotrebe u pisanoj formi. Vodeći se pravopisnim pravilima, ispravno bi bilo napisati imejl ili mejl, nikako e-mail ili mail. Izvornu reč možemo upotrebiti samo onda kada su u pitanju adrese ili nešto slično. Izdvojiću još nekoliko sličnih primera koji su preuzeti iz engleskog jezika uz naglasak da se pišu upravo onako kako se i izgovaraju. Tako da je pravilno napisati: veb-sajt, bekap, daunloud, brauzer, apgrejd, rič, intervju umesto web sajt, backup, download, browser, upgrade, reech, interview. Ipak, ukoliko želimo da upotrebimo domaće reči, uvek možemo reći: veb-lokacija ili veb-stranica, rezervna kopija, preuzimanje, pretraživač, nadograditi, razgovor i sl. Izgovarajući ove reči na srpskom jeziku, sve više se stiče utisak da zvuče krajnje usiljeno i neprirodno te se sve više pribegava gore navedenim anglicizmima. Još sličnih primera koji se tiču nedoumica koje se odnose na transkribovanje neke strane reči i njenih potencijalnih ekvivalenata u srpskom jeziku može se pronaći u priručniku „Du yu speak anglosrpski? Rečnik novijih anglicizama” prof. dr Vere Vasić, prof. dr Tvrtka Prćića i mr Gordane Nejgebauer.
Učestala je i upotreba skraćenica, posebno u oblasti IT tehnologije, koje su odraz umreženog mišljenja stručnjaka iz ove, ali i drugih uskopovezanih oblasti, koji veruju da su to jedini termini koji na pravi način mogu opisati određenu uslugu, proces ili proizvod zanemarujući, ipak, postojanje odgovarajuće terminologije na srpskom jeziku koja bi se mogla adekvatno upotrebiti, što pokazuju i sledeće skraćenice:
- API (Application processing interface) – aplikacija za povezivanje sistema;
- PaaS (Platform as a Service) – platforma dostupna na klik;
- UX (User Experience) – korisničko iskustvo;
- CX (Customer Experience) – iskustvo kupaca;
- UI (User Interface) – korisnički interfejs*.
Interfejs je samo još jedan od termina koji je integrisan u srpski jezik i koji se upotrebljava kao takav pa se često smatra da i nema adekvatan prevod na srpski jezik. Istina je da nema odgovarajući sinonim, ali ima odgovarajući prevod, a to je „veza između računara i osobe koja pokušava da radi sa njim” ukoliko se odnosi na user interface.
Tu su i implementacija, mitigacija, task, skoup i mnogi drugi termini koji se najčešće upotrebljavaju u oblasti informacionih tehnologija, ali kao takvi pred nas stavljaju nove jezičke nedoumice, pri čemu ne možemo a da se ne zapitamo gde je granica.
Pored toga, interesantna pojava u medijima i svetu marketinga jeste upotreba naziva brendova u glagolske svrhe. Pa tako često guglamo, targetiramo, tvitujemo i fotošopiramo iako znamo (ili možda ne) da možemo da pretražujemo, tretiramo nekog ili obrađujemo neku temu, postavimo poruku i obradimo ili uredimo fotografiju.
Zanimljiv je podatak da je, na primer, reč tweet (nekada korišćena kao izraz koji oponaša pev ptice) zvanično postala deo engleskog jezika kada je uvrštena u Oksfordov engleski rečnik, koji se razmatra na svaka tri meseca i dodaju mu se nove reči, što samo govori u prilog činjenici da je jezik živ i kao takav podložan promenama koje su opravdane onda kada olakšavaju svakodnevnu, ali i poslovnu komunikaciju, posebno u svetu današnjice kada su takve reči neizbežne, pa samim tim i opšteprihvaćene. Ipak, i pored toga, treba istrajati u očuvanju leksike i sintakse maternjeg jezika kada god se to čini mogućim.
Autor: Bojana Stanojević, prof. engl. jezika
* Interfejs (engl. interface):
1. odnosi se na deo računarskog programa koji korisniku omogućava da se tim programom služi;
2. predstavlja vezu između pojedinačnih delova računarskog sistema.