
U blogu „Ishodi učenja = šta će biti na ispitu?” pisao sam o ishodima učenja i o tome šta Visoka škola strukovnih studija za informacione tehnologije ITS (Information Technology School) radi u vezi sa njima. Stiče se utisak da su ishodi učenja i drugima postali «interesantni». Tako su, početkom jula prošle godine, ishodi učenja bili tema radionice Konferencije akademija strukovnih studija, u okviru koje sam imao prezentaciju o ishodima učenja. Stekao se utisak da je preokupacija učesnika prevashodno bila kako da napišu ishode učenja studijskih predmeta, jer to gledaju recenzenti prilikom akreditacije. Naravno da to jeste važno, ali je isto tako važno, ili možda čak i važnije, kako će ti ishodi biti realizovani (nastavne i druge metode, nastavna i druga sredstva itd.) i ko će ih realizovati (kompetentni nastavnici).
To me je podsetilo i na to kako se razvijao standard kvaliteta ISO 9001. Kada se prvi pojavio, težište je bilo na papirologiji (dokumentovanju svih procedura na papiru), ali se posle uvidelo da često na papirima piše jedno, a u stvarnosti se dešava drugo. Zbog toga je nova verzija standarda uvela tzv. procesni pristup, po kome su morali biti identifikovani procesi u organizaciji, a onda je te procese trebalo i pratiti da se ne bi desilo da se na neke procese zaboravi ili da dođe do prekida u njihovoj realizaciji, pa je time verovatnoća da se normativno (ono na papiru) i stvarno (ono u realizaciji) manje razlikuje.
I ovde se može desiti isto, da su ishodi dobro napisani, ali da realizacija nije u skladu sa napisanim. Da se to ne bi desilo, obrazovna institucija mora neprekidno pratiti realizaciju svakog studijskog programa, ali i osposobljavati nastavnike ne samo da adekvatno napišu ishode učenja svog studijskog programa i nastavnog časa nego i da te ishode realizuju adekvatnim nastavnim metodama, a da realizaciju kod studenata proveravaju adekvatnim sistemom ocenjivanja, odnosno proveravanja znanja u skladu sa tim ishodima učenja.