
Kada neko pomene igre, najčešće pomislimo kako ceo tim stručnjaka stoji iza svih naslova. Svakako, to jeste činjenica kada su u pitanju naslovi koje izbacuju veliki studiji (Ubisoft i dr.), no postoji i druga strana medalje tzv. indie izdanja (nezavisni izdavači), koja su pojavom onlajn-prodavnica i različitih platformi pronašla svoje mesto pod suncem.
Play store i Apple store su umnogome pojednostavili distribuciju igara i dostupnost ogromnom tržištu. Moćan hardver koji se danas implementira u mobilne telefone donosi kvalitet grafike koji je bio nezamisliv pre nekih desetak godina.
Upravo taj razmeštaj šahovskih figura na tržištu igara iskoristio je jedan vijetnamski 28-godišnjak koji je 2013. godine kreirao igricu pod imenom Flappy Bird. Nekoliko meseci po postavljanju igrice u ponudu onlajn-prodavnica za mobilne platforme desilo se da je postala viralna i da je, iako je planirao da igru ponudi na besplatan download igračima, a da od platforme zauzvrat zarađuje na reklamama (u nekim optimističnim projekcijama nekoliko stotina dolara mesečno), taj 28-godišnjak završio sa zaradom od 50.000 dolara na dnevnom nivou.
Razvoj igara odavno ne podrazumeva proceduru kreiranja koda od nule. Danas, kreatori igara imaju mogućnost da koriste platformu/softver koji se naziva igrački motor (Game Engine). Više se ne podrazumeva da kreator igrice bude ceo tim stručnjaka iz različitih oblasti kao što su programeri, dizajneri itd. Danas je moguće da kreator igrice bude jedan čovek.
Igrački motori raspolažu prefabrikovanim resursima u smislu grafičkih elemenata, 3D modela, programskih skripti i slično.
Igre su svetlost dana ugledale u komercijalnom smislu još 70-ih godina i mnogo toga se promenilo od tada. Pojavom prvih igračkih motora i 3D funkcija početkom 90-ih došlo je do ekspanzije igračke industrije koja je doprinela i razvoju IT industrije.
Prvi 3D igrački motor je kreiran za igricu Wolfenstein davne 1991. godine. Od tada, većina studija koji razvijaju igre imaju svoja in-house rešenja što se tiče igračkih motora. Postalo je čak popularno da se isti igrački motor koristi za različite naslove, čak i drugih studija. Ukoliko se neki od igračkih motora pokazao kao kvalitetan, pre svega na polju kvaliteta grafike i fizike, to bi rezultiralo marketinškom prednošću jer se koristi proveren igrački motor.
Npr. Crytek je 2004. godine izbacio prvi deo Far Cry igrice. Njihov igrački motor Cry Engine je postao sinonim kvaliteta u tom periodu, tako da su drugi studiji pohrlili da svoje naslove rade upravo na Cry Engine platformi i na taj način osiguraju čak i neku marketinšku prednost u plasiranju na tržište.
Proteklih godina je došlo do pojave open-source, tj. besplatnih igračkih motora, tako da trenutno imamo više njih u ponudi. Nabrojaćemo neke: Unity Engine, Unreal Engine, Cry Engine i dr.
Razvojem igračkih motora, a takođe i razvojem hardvera koji je postao dosta moćniji, tj. sposobniji da izvrši više kalkulacija u jedinici vremena, sama primena igračkog motora nije više ograničena samo na igre, već je proširena na oblasti filmske i TV industrije, AR i VR vizuelizacije, simulacije i arhitekture.
Upravo Unreal Engine je postao jedan od češće korišćenih u filmskoj i TV industriji. ILM je najpre počeo da ga koristi za Star Wars naslove.
Godine 2019, po prvi put u istoriji filma, režiser je, dok se scena odigravala, imao mogućnost da vidi digitalni lik u realnom vremenu pored živih glumaca na setu (Android K2SO), da bi se čak i za najnoviji nastavak Matrixa koristio u svrhu specijalnih efekata.
Mnoge televizije, čak i kod nas, koriste Unreal Engine da bi prikazali neke scene u TV studiju, od raznih dijagrama do simulacija.
Da rezimiramo, iako mnogi gledaju na igrice kao na gubljenje vremena, one su bile jedan od pokretačkih zamajaca cele industrije i uslovili su njen ubrzan razvoj, a taj razvoj se pozitivno reflektovao i na druge oblasti.